Predsjednica Sindikata radnika u predškolskom odgoju i obrazovanju Hrvatske (SRPOOH) Iskra Vostrel Prpić, rekla je da iako se novi vrtići grade, trenutno nedostaje više od 5 tisuća odgojitelja za postojeće vrtiće
Loši uvjeti rada učinili su zanimanje odgojitelja nepoželjnim zbog čega je interes za studij ranog i predškolskog odgoja sve manji dok se odgojiteljice sve češće odlučuju za prekvalifikaciju. To je razlog što u Hrvatskoj nedostaje 5 tisuća odgojitelja, upozoravaju sindikati i udruge.
“Prema izvješću Hrvatskog zavoda za zapošljavanje zanimanje odgojitelja je deficitarno te je izdana preporuka gradovima i općinama da se snažnije stipendira studij Ranog i predškolskog odgoja. Grad Zagreb je to uvažio, kao i još neki gradovi i općine, no čini se da nema značajnijeg zaokreta u javnim politikama obrazovanja na nacionalnoj razini”, rekla je iz udruge odgojitelja Sidro Katarina Turković Gulin.
Predsjednica Sindikata radnika u predškolskom odgoju i obrazovanju Hrvatske (SRPOOH) Iskra Vostrel Prpić, rekla je da iako se novi vrtići grade, trenutno nedostaje više od 5 tisuća odgojitelja za postojeće vrtiće.
“Kvote za studij koje su u akademskoj godini 2023./24. podignute nisu popunjene. Bilježimo i daljnji odljev struke i čak odustajanje mladih odgojitelja nakon što se suoče s nezakonitim uvjetima rada i plaćama ispod zakonom propisane visine”, rekla je.
Objasnila je da SRPOOH u svim gradovima i općinama u kojima ima podružnicu traži usklađivanje s plaćama u osnovnim školama. “To znači da plaće u vrtićima ne smiju biti niže nego one u školama”, kaže.
“Problem su i neujednačeni uvjeti i za djecu i za zaposlenike u vrtićima. Stručnih suradnika zaposlenih u vrtićima ima dovoljno u većim gradovima, dok u manjim sredinama često nema ni jednog, nego oni dolaze iz lokalne škole po potrebi", pojasnila je Vostrel Prpić.
“Predškolski odgoj i obrazovanje oslanja se na ulaganje iz proračuna jedinica lokalne samouprave. Ta sredstva, ali i interes, razumijevanje i volja za financiranjem predškolskog odgoja, različiti su i to dovodi do velikih razlika u dostupnosti, priuštivosti, sigurnosti i kvaliteti vrtića”, kaže Turković Gulin.
Kao rješenje za nejednake uvjete u vrtićima na razini općina iz SRPOOH-a i Sidra vide kroz snažnije uključenje države u financiranje ranog i predškolskog odgoja.
Ugovori na određeno, česta bolovanja, zapošljavanje nekvalificiranih
Zakon o radu kojim se nalaže poslodavcu da ne može više od tri puta zaposliti radnika na određeno vrijeme, iako je imao intenciju smanjiti broj ugovora na određeno u slučaju ranog predškolskog odgoja i obrazovanja (RPOO) nije se pokazao učinkovitim.
“Vrtići su ustrojeni prema državnom pedagoškom standardu i broj radnika mora odgovarati propisanom. Uglavnom su po dva odgojitelja po odgojno-obrazovnoj skupini i dok je onaj kojega se mijenja npr. na dugom bolovanju osnivač nema obvezu zapošljavanja još dodatnog radnika na neodređeno vrijeme”, kaže Vostrel Prpić.
U tim slučajevima postojeći radnici mijenjaju odsutne te dolazi do preopterećenja ili se zapošljavaju novi na određeno vrijeme.
Iznimke i dobar primjer zapošljavanja bez da se dostigne treći ugovor su Zagreb i Zadar.
“Zdravlje odgojitelja često je narušeno, mnoge vrlo mlade odgojiteljice imaju problem s lokomotornim sustavom, hormonalnim neregularnostima, odlaze na ozbiljne operacije kralježnice dok u nešto dužem radu evidentno dolazi i do problema s glasnicama i sluhom”, objasnila je Turković Gulin.
Zbog nedostatka odgojitelja vrtići su često primorani zapošljavati nekvalificirane osobe, tako da se događa da kao odgojitelji rade ekonomisti, frizeri čak i maturanti, kaže Turković Gulin. Vostrel Prpić smatra to poražavajućim te objašnjava da Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju dopušta zapošljavanje nestručnih radnika pod određenim uvjetima jer je pravo djeteta na odgoj i obrazovanje ispred činjenice da to ponekad silom prilika može biti osoba koja nema potrebne kvalifikacije. Objašnjava da odgojitelji koji rade s nestručnim kolegama nose teret i odgovornost i najčešće preuzimajući sav stručni dio na sebe.
“Odgojitelji nam se svakodnevno javljaju i navode da ne mogu više trpjeti nepravde, nepravilnosti i posebno činjenicu da su godinama studirali, učili i stjecali kompetencije kako bi djeci mogli pružiti pravovremenu i stručnu podršku, a onda su došli u vrtiće gdje svoje znanje ne mogu iskoristiti zbog neprimjerenih i nezakonitih uvjeta”, kaže Turković Gulin.
Ne treba posebno isticati da se zapošljavanjem nestručnih osoba djeci čini šteta u najosjetljivijem i najintenzivnijem razvojnom razdoblju, dodaje. Odgojiteljica djece rane i predškolske dobi i voditeljica programa za roditelje “Rastimo zajedno” Daniela Rak kao glavne izazove u samom radu u vrtiću navela je veliki broj djece u odgojnim skupinama, nedostatak stručnih suradnika (logopeda, defektologa) za rad s djecom s teškoćama u razvoju te popustljiv i prezaštitnički odgoj roditelja prema djeci.
“Pretjerana izloženost djece digitalnim tehnologijama i neprimjerenim sadržajima dovodi do porasta jezično-govornih teškoća i manjka pažnje. Zbog toga djeci svakodnevne aktivnosti u vrtiću postaju dosadne jer su mirne dok je u digitalnom svijetu sve dinamično i brzo”, navela je Rak.
