Dadilje koje su završile tečaj neće se izjednačavati s osobama koje su završile visoku ili višu školu za odgojitelja predškolske djece. Za njih se, ako žele postati dadilje, ne predviđa posebna edukacija.
Ministarstvo socijalne politike i mladih dovršilo je nacrt Zakona o dadiljama, prenosi Večernji list. Taj bi zakon mogao biti spas onim ženama koje bi se rado prekvalificirale u dadilje te onima koje se čuvanjem djece bave 'na crno', a da mogu birati, izabrale bi taj isti posao uz mogućnost da im on bude temelj za zdravstveno i mirovinsko osiguranje.
Zakon će propisivati koje je je uvjete potrebno ispunjavati da bi netko postao dadilja, što predstavlja posao dadilje, maksimalan broj djece o kojima dadilja može brinuti te koje materijalne standarde mora zadovoljavati.
Dadilja mora imati minimalno završenu srednju školu općeg smjera (gimnazija) te završen program edukacije verificiran od strane Ministarstva obrazovanja. Mora imati liječničku potvrdu o psihofizičkoj sposobnosti za rad s djecom, potvrdu o nekažnjavanju za sebe, ali i za punoljetne članove svoje obitelji.
Tijekom svog rada dadilja ima obavezu dodatnog stručnog usavršavanja koje će provoditi obiteljski centri i druge obrazovne institucije i to po principu barem jednog usavršavanja godišnje.
Dadilje koje su završile tečaj neće se izjednačavati s osobama koje su završile visoku ili višu školu za odgojitelja predškolske djece. Za njih se, ako žele postati dadilje, ne predviđa posebna edukacija.
Prema tome, dadilje ne bi predstavljale nelojalnu konkurenciju privatnim vrtićima. Dadilja bi se mogla brinuti o najviše šestero djece predškolske dobi, uključujući i vlastitu djecu. Uz ostalu djecu, mogla bi brinuti o najviše jednom djetetu koje koje navršilo godinu dana i jednom djetetu s teškoćama u razvoju, uz napomenu da dijete mlađe od godinu dana i dijete s teškoćama u razvoju ne bi bili u istoj grupi.
Briga dadilja o djeci podrazumijeva održavanje higijene, zdravlja i sigurnosti djeteta, njegovu prehranu, odmor, igru, podržavanje osnovnih socijalnih vještina , pružanje prve pomoći do dolaska roditelja ili liječnika. Obiteljski centri provodili bi nadzor nad radom dadilja.
Cijenu rada dadilje bi dogovarale s roditeljima dok bi se roditeljima dio naknade sufinancirao kroz porezne olakšice ili putem jedinica lokalne samouprave.
Zasada još nije definirano kakve uvjete moraju ispunjavati igraonice za rad te hoće li dadilje biti registrirane kao obrtnice, tvrtke ili agencije.
Izvor: Večernji list
