Životna osiguranja sigurniji su oblik štednje nego treći mirovinski stup, Vlada mora ili ostaviti porezne olakšice građanima ili priznati ih kao trošak poslodavcima.
Ministarstvo financija do prosinca mora dati model prema kojem će izdvajanja za treći mirovinski stup poslodavcima biti porezno priznata kao trošak, stoji u provedbenim mjerama za oporavak gospodarstva.
Industrija osiguranja godinama traži takav status za uplate polica životnih osiguranja, no uvijek je dobila odbijenicu. Vladinom odlukom najviše 20-ak poslodavaca bit će motivirano "kupiti" lojalnost zaposlenika, istodobno 170.000 onih što sami uplaćuju za treći mirovinski stup, ali i 750.000 s policama životnih osiguranja ostaju bez poreznih olakšica. Kako Vlada za dobrovoljnu mirovinsku štednju ostavlja poticajna sredstva (25%), svi koji za starost štede kroz police životnog osiguranja dvostruko su zakinuti, piše Božica Babić u Poslovnom dnevniku.
Ukidanje poreznih olakšica za životna osiguranja utjecat će, upozoravaju osiguravatelji, na daljnji pad premije i ulaganja s obzirom na zakonsku obvezu investiranja, primarno u državne obveznice i vrijednosnice. Nezadovoljni su što Vlada preferira nesigurne načine štednje za razliku od konzervativnih (i reosiguranih) jamstava osiguravajuće industrije.
Čak su izračunali – mjesečna uplata 250 kuna na rok 20-30 godina znatno podebljava buduću mirovinu. "Kvaliteta klasičnih životnih osiguranja prema trećem mirovinskom stupu ogleda se u garanciji prinosa na uplaćenu premiju te zaštiti obitelji u slučaju prerane smrti osiguranika. Neovisno o uplaćenoj premiji isplaćuje se ugovoreni osigurani iznos", ističe članice Uprave Uniqe Tatjana Račić-Žlibar.
"Uplate za životna osiguranja trebaju biti priznate kao porezni rashod poslodavca. Potencijalni nedostaci sustava mogu se izbjeći pametnom poreznom politikom; ako poslodavac isplatu police usmjeri ne zaposleniku već sebi, mora platiti porez", predlaže Račić Žlibar. I predsjednik Uprave Grawe osiguranja Igor Pureta smatra da se događa "vidljivo zanemarivanje životnog osiguranja, dok država poticaje dijeli i za stambene štedionice iako uložena sredstva nisu osigurana na adekvatan način".
Od svih zemalja s kojima se uspoređujemo (Slovenija, Slovačka, Češka, Mađarska, Poljska) u Hrvatskoj je problem mirovina najizraženiji, podsjeća Neven Tišma, predsjednik Uprave KD Life, a dužnost društva je senzibilizirati javnost da samo dugoročna štednja povećava mirovinu. "U tom konceptu životna osiguranja imaju primarnu ulogu za razliku od svih ostalih štednih proizvoda imaju dugoročnost i disciplinu štednje koju dobrovoljno mirovinsko osiguranje nema", kaže Tišma.
Za životna osiguranja godišnje po stanovniku izdvajamo 2,5 puta manje nego u Slovačkoj ili Mađarskoj, tri puta manje nego u Češkoj ili Poljskoj, čak četiri puta manje nego u Sloveniji. "Prosječna premija u Hrvatskoj je oko 4.000 kuna godišnje i doista ne bi bilo loše još jedanput razmisliti da se porezne olakšice ne ukinu u potpunosti, već da se eventualno smanji razina od 12.000 kuna do koje su premije bile priznate kao porezni izdatak. Na taj kompromis osiguravajuća industrija morala bi pristati, a država bi opet poticala građane na dugoročnu discipliniranu štednju", sugerira Tišma. (T. B.)
Izvor: Poslovni dnevnik
