Akademici, diljem razvijenog svijeta maju časnu tradiciju međusobnog širenja ideja i znanja, bez obzira na nacionalne granice.
U današnjem svijetu, sveučilišta u kojima rade moraju gledati izvan svog vidokruga, žele li se natjecati i rasti. Osim toga, vlade moraju s više mašte potražiti prava rješenja njihova financiranja kako bi poduprle taj rast.
Diljem Europe trenutno je više od 17 milijuna studenata, što je 20% više nego 1977.
Kako razvijeno gospodarstvo postavlja znanje na prvo mjesto, tako raste i broj studenata, a tradicionalna radna mjesta za plave okovratnike sele se u potrazi za jeftinijim radom i manjom cijenom proizvodnje.
Stoga u današnje vrijeme, mlada visokoobrazovana osoba mora biti pripravna raditi u svijetu u kome su radna mjesta za cijeli život tek rijetkost, a prilagodljivost ja na cijeni baš kao i znanje i kreativnost.
Stoga se pred državne vrhove i sveučilišta postavljaju veliki izazovi, jer dok potražnja za diplomantima rapidno raste, porezni obveznici teško mogu sami snositi teret visokog obrazovanja. Sveučilišta moraju pronalaziti dodatne materijalne izvore, uvođenjem viših školarina, privlačenjem studenata iz stranih zemalja, kroz partnerstva s industrijskim granama i donacije svojih najuglednijih bivših studenata.
Iako prema računici Europske komisije, EU troši 150 milijuna dolara više od SAD-a za sveučilišno obrazovanje, sveučilišta moraju, žele li ostati konkurentna, privući odgovarajući stupanj javnih i privatnih investicija.
Ovi su izazovi teški za europska sveučilišta, a još su teži za vlade dotičnih zemalja. Besplatno obrazovanje trećeg stupnja drži se jednako nepovredivim kao besplatno osnovno ili srednje školovanje na većem dijelu Kontinenta.
Međutim, oni koji imaju koristi od višeg obrazovanja zarađuju značajno više od svojih sugrađana, čiji ih porezi, između ostalog i financiraju. Zbog toga se financiranje školovanja sve češće pojavljuje na popisu problema.
(V.K.)
Izvor:
MSNBC
