Od početka 90-tih do danas, iznosi prihoda i troškova hrvatskih kućanstava su iz godine u godinu rasli, no troškovi su svake godine premašivali iznose prihoda.
U najtežoj kriznoj godini prosječna hrvatska obitelj uspjela je lani, prvi put nakon posljednje velike krize 1999. godine, svojim prihodima pokriti sve troškove: ukućani su na raspolaganju imali 95.414 kuna, a potrošili su 93.045 kuna. Od početka 90-tih do danas, iznosi prihoda i troškova hrvatskih kućanstava su iz godine u godinu rasli, no troškovi su svake godine premašivali iznose prihoda. Izuzeci su jedino krizne godine, kad su obitelji naprosto bile opreznije, trošile su pažljivije i s određenom dozom straha da bi nesigurnost i kriza mogli potrajati.
Predrecesijske 2007. godine kućanstva su tako, zajedno s kreditima i podignutom štednjom, raspolagala s gotovo devet tisuća kuna manje nego 2009., odnosno 86.509 kuna. Potrošili su pak gotovo 90.000 kuna. U godini kad još nisu krenuli masovni otkazi, a plaće su i dalje rasle, Hrvati su trošili znatno više od onoga što su zarađivali, pa su 2007. godinu završili s prosječnih 3.500 kuna minusa po kućanstvu. Dvije godine kasnije, unatoč značajnom rastu zarade, Hrvati iz opreza nisu povećali potrošnju - prihodi su porasli za devet tisuća, a potrošnja tek za tri tisuće kuna, pišu Kristina Turčin i Gordana Galović u Jutarnjem listu.
Prosječnu obitelj iz uzorka od 3.004 kućanstva koje je za redovitu Anketu o potrošnji kućanstava anketirao Državni zavod za statistiku, statistički čine 2,75 člana, odnosno, ugrubo, mama, tata i jedno dijete. Oni su svaki mjesec prošle godine uspijevali "zatvoriti konstrukciju" s nešto manje od 8.000 kuna ukupnih prihoda. U promatrane dvije godine najviše je narasla čista zarada kućanstava, odnosno prihodi od plaće i mirovine, koji su se povećali za više od devet tisuća kuna - sa 77.442 kune na 86.847 kuna.
Zarada od plaće i mirovine čini 91 posto obiteljskih prihoda. Slijede podignuti krediti u prosječnom iznosu od 6.719 kuna, što je 300-tinjak kuna više nego 2007. godine, zatim podignuti štedni ulozi u visini 1.204 kune te ostala sredstva, poput primanja od osiguranja ili prodaje pokretne imovine, koja su se u dvije godine prepolovila te su lani iznosila 645 kuna. No, podjela kućanstava u deset kategorija, pri čemu su u prvoj kućanstva s najnižim, a u desetoj ona s najvišim primanjima, pokazala je da svaka druga hrvatska obitelj nije svojim prihodima pokrila troškove.
Da bi normalno živjela, dakle uspjela svojom zaradom bez kredita pokriti troškove, prosječna tročlana hrvatska obitelj trebala je zaraditi najmanje 80.000 kuna, dakle oko 6.660 kuna mjesečno. To je lani uspjelo svega 50 posto hrvatskih obitelji, dakle oko 750.000 hrvatskih kućanstava koja u najtežoj kriznoj godini nisu upala u nova zaduženja.
Deset posto najsiromašnijih hrvatskih obitelji, dakle oko 150.000 kućanstava, lani je zaradilo svega 16.364 kune. Za preživljavanje s minimalnim troškovima i velikim odricanjem trebali su zaraditi barem 50 posto više, dakle 24.393 kune. Budući da je jednoj obitelji doista nemoguće preživjeti s 1.363 kune mjesečno procjenjuje se da upravo najsiromašnije obitelji ulaze u sferu sive ekonomije na koju otpada oko 16 posto hrvatskog BDP-a. Drugim riječima, barem dio hrvatskih kućanstava nadoknađuje 10 do 20 posto svog budžeta neevidentiranim zaradama na crno.
Onih 150.000 kućanstava s najvišom zaradom mjesečno su u kuću prosječno donosili ukupno 17.550 kuna ili oko 210.000 kuna godišnje. Za podmirenje svojih životnih troškova u cijeloj godini su pak potrošili 144.202 kune. Iako su i oni očigledno bili oprezni u potrošnji, najmanje su štedjeli na hrani, režijama, prijevozu, zdravstvu ili obrazovanju. Nakon podmirenih troškova, ostalo im je na raspolaganju više od 66.000 kuna. Taj su iznos mogli uložiti u novi automobil, štednju, nekretninu ili neku drugu investiciju.
Najbogatije hrvatske obitelji tako su lani zaradile gotovo 13 puta više od najsiromašnijih, a za svoje su životne troškove potrošili šest puta više. Naravno, kada otiđu u trgovinu u košarici jednih i drugih potpuno su različiti proizvodi, različiti su prioriteti u potrošnji i stil života pa službena statistika prati njihovu konkretnu potrošnju, a ne istu košaricu proizvoda.
Kao i ranijih godina, obitelji su najviše trošile na prehranu - 24.427 kuna godišnje. U Hrvatskoj je hrana, prema podacima Eurostata, iznimno skupa i košta tek neznatno manje nego u EU, dok je hrvatski prosječni dohodak daleko niži. Preračunato u mjesečne izdatke, obitelj je trošila 2035 kuna na hranu i sokove, od čega je na sokove otpadalo tek 162 kune. Za to je svaka obitelj kupila po litru gaziranog i litru voćnog soka.
Unatoč visokim izdacima, hrvatska obitelj ne jede zdravo - prehranu bazira na kruhu, krumpiru i svinjetini. čija je potrošnja dodatno narasla prošle godine u odnosu na 2007. godinu. Stanovnicima EU, osobito starih članica, prehrana nije osobito skupa, ali zato iznimno mnogo troše na stanovanje i režije, koji hrvatskom kućanstvu čine tek 14,39 posto u ukupnim troškovima. Razlog tome je što više od 80 posto hrvatskih kućanstava živi u vlastitim stanovima ili kućama. Iako se najčešće radi o manjim i starijim stanovima, jeftino otkupljenima nakon 1990-te, Hrvati relativno malo ulažu u redovito održavanje stanova - tek 557 kuna godišnje, a u veće popravke i radove u stanu oko 8.380 kuna godišnje. (T. B.)
Izvor: Jutarnji list
