Dvojica američkih i jedan britanski znanstvenik podijelit će Nobelovu nagradu za ekonomiju za zajedničko istraživanje o nezaposlenosti.
Peter Diamond, Dale Mortensen i Christopher Pissarides u svojim su radovima pokazali da su nezaposlenost, radna mjesta i plaće uvjetovani propisima i politikom. U svom su istraživanju pošli od temeljnog pitanja kako to da postoji velik broj nezaposlenih i dok je ponuda radnih mjesta velika.
Amerikanac Peter Diamond još je 1971. napisao svoj prvi rad na temu, došavši do zaključka da neravnoteža na tržištu nastaje zbog toga jer pretraživanje ponude traži neko vrijeme i resurse, piše Ljubica Gatarić u Večernjem listu.
Dobitnici su formulirali tri teorijska okvira za pretraživanje tržišta, koji se mogu primijeniti i na druge segmente, primjerice tržište stanova, a ne samo tržište rada. Došli su do zaključka da ponuda radnih mjesta na tržištu rada treba biti regulirana, a u protivnom tražitelji posla uložit će mnogo više vremena uz neizvjesniji rezultat, što je na neki način poruka vladama u ovo vrijeme masovne nezaposlenosti da ne prepuštaju sve procese u ekonomiji nevidljivoj ruci tržišta.
Njih su trojica razvila model poznat kao Diamond-Mortensen-Pissarides (DMP), koji je najčešće upotrebljavan alat za analizu nezaposlenosti te formiranje dohodaka i kreiranje radnih mjesta. Model DMP opisuje kakve su sve aktivnosti pretraživanja nezaposlenih, ponašanje poduzeća pri selekciji kadrova te formiranje dohodaka.
Plaća je, tvrde, uvijek odraz stanja na tržištu rada i formira se na temelju slobodnih radnih mjesta i broja nezaposlenih radnika. Model je pokazao da visoke naknade za nezaposlenost destimuliraju radnike da traže posao, a njime se može mjeriti učinak i različitih vrsta osiguranja. Trojica ekonomista podijelit će nagradu vrijednu 1,5 milijuna dolara. (T. B.)
Izvor: Večernji list
