- Ustav Republike Hrvatske
- Konvencije Međunarodne organizacije rada (važno je znati da su konvencije po pravnoj snazi iznad zakona)
- Zakon o radu
- drugi zakoni kojima se reguliraju neka prava iz radnog odnosa - npr. Zakon o zaštiti na radu, ili prava vezana za radne odnose odnosno proizašla iz radnih odnosa - Zakon o zdravstvenom osiguranju, Zakon o zapošljavanju, Zakon o mirovinskom osiguranju i dr.
- posebni zakoni koji rezguliraju radne odnose za neke kategorije radnika - Zakon o državnim službenicima i namještenicima ili zakoni koji reguliraju samo neki mali segment radnih odnosa za pojedine kategorije - npr. Zakon o visokim učilištima
- Zakon o obveznim odnosima (supsidijarno se primjenjuje u vezi sklapanja i prestanka ugovora o radu te kolektivnih ugovora, i to za ono što Zakonom o radu nije riješeno (npr. mane volje kod sklapanja ugovora o radu)
- podzakonski akti (ponajviše pravilnici ministra rada - npr. Pravilnik o poslovima na kojima ne smije raditi žena, Pravilnik o objavi kolektivnih ugovora i dr.)
- Pravilnik o radu
- Kolektivni ugovori
- Ugovori o radu
- drugi izvori - npr. sporazum radničkog vijeća i poslodavca
Najvažniji izvori prava:
- Ugovor o radu - jer bez njega nema radnog odnosa - bez obzira da li je ili nije sklopljen u pisanom obliku,
- Zakon o radu - jer se njime na opći način reguliraju praktički sva prava u radnim odnosima.
Neobavezni, ali važni i česti izvori prava:
- Kolektivni ugovor - kao iznimno važni i vrlo česti, ali neobavezni izvor prava, kojim se reguliraju prava radnika (plaće, druga materijalna prava, godišnji odmori i dr.).
- Pravilnik o radu - obavezan samo za poslodavca koji zapošljava više od 20 zaposlenih, i to za ono što nije riješeno kolektivnim ugovorom.
Primjena najpovoljnijeg prava za radnika
U radnim odnosima primijenjuje se onaj izvor prava koji je za radnika najpovoljniji, osim iznimno kada je drukčije izričito propisano Zakonom o radu ili posebnim zakonom.
Dakle, ako je neko pravo različito riješeno Zakonom o radu, drugim zakonom, ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili sporazumom između poslodavca i radničkog vijeća, primijenjuje se ono što je za radnika najpovoljnije, osim ako Zakonom o radu, ili drugim zakonom nije drukčije određeno.
Ugovorom o radu, pravilnikom o radu, kolektivnim ugovorom, sporazumom između radničkog vijeća i poslodavca, moguće je ugovarati samo prava koja su povoljnija za zaposlenike u odnosu na Zakon o radu.
Iznimka je dopuštena samo ako Zakon o radu to izrijekom propisuje, ali to su rijetke iznimke. Tako Zakon o radu u članku 10. određuje da se ugovor o radu na određeno vrijeme ne smije sklapati na razdoblje dulje od 3 godine, ali u istom članku u stavku 4. upućuje da se kolektivnim ugovorom može ugovoriti sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme i dulje od tri godine, što je za radnika nepovoljnije.
