Amerikanka Star Hughes tek je nedavno navršila 21 godinu, a iza sebe već ima dvije diplome i nekoliko godina radnog iskustva. Na pitanje kako je to postigla, ona jednostavno odgovara: „Nije me bilo strah biti drugačija.“
Nakon što je diplomirala ekonomiju na sveučilištu u San Diegu, odlučila je odmah nastaviti svoje obrazovanje te steći najcjenjeniju titulu u poslovnom svijetu, MBA.Trenutno radi kao direktorica poslovnog razvoja u kalifornijskoj tvrtki Hughes Marino, najvećoj lokalnoj tvrtki za promet nekretninama.
Star kaže da je sve to uspjela iz dva razloga: nije slijedila uobičajena pravila i nije uvijek birala najlakši način.
Važno je znati što želiš
Kaže da je još kao dijete odlučila biti drugačija od vršnjaka i ponositi se time. Odbijala je ići u vrtić, prvi put se našminkala tek u srednjoj školi, u životu nije popila na kap alkohola. Kad je s 18 godina maturirala, odlučila je i fakultetu pristupiti drugačije od svojih vršnjaka. U Americi studenti tijekom prve dvije godine studija imaju pravo slušati izborne predmete, a tek se trećoj opredijeliti za „major“, odnosno predmet koji žele diplomirati. Star je odlučila preskočiti slušanje izbornih predmeta, studentske tulume i opterećivati se mišlju što zapravo želi raditi u životu. Već s 18 godina znala je da želi magistrirati ekonomiju, te da je bolje to učiniti što prije. Odmah se zapisala za sva predavanja preddiplomskog studija i složila svoj raspored za idućih godinu i pol dana: pomirila se s činjenicom da neće imati puno od studentskog života.
Nakon godinu i pol dana uspjela je diplomirati s najboljim prosjekom ocjena u svojoj generaciji te je, s navršenih 19 godina, iza sebe imala već i nekoliko godina radnog iskustva, uglavnom stažiranja u lokalnim bankama i sličnim financijskim institucijama. Ističe kako je radno iskustvo uspjela sakupiti jer je traženju posla također pristupila drugačije od ostalih studenata.
Poslodavci cijene izravan pristup
„ U vrijeme recesije, kad je teško naći bilo kakav posao, ne možete sjediti doma, surfati po poslovnim oglasnicima i ispunjavati oglase tvrtki koje traže zaposlenike. Sjednite, sastavite dobar životopis, uvjerljivo pismo molbe i jedan papir na kojem ćete nabrojiti razloge zašto bi poduzeće trebalo zaposliti baš vas, zašto ćete biti idealan izbor za željeno radno mjesto. Zatim to sve pošaljite poduzeću u kojem želite raditi, bez obzira imaju li otvorene natječaje za radna mjesta ili ne. Pričekajte neko vrijeme, a ako ne dobijete odgovor, ne ustručavajte se nazvati i pitati jesu li primili vašu molbu. “ Smatra kako takav pristup zbilja dokazuje koliko ste zagrijani za radno mjesto i razlikuje vas od stotina kandidata koji će samo ispuniti online prijavu.
Star smatra da je glavna lekcija koju 20-godišnjaci danas moraju naučiti: pitati, tražiti i zahtijevati. „Ne bojte se pitati sve što želite. Morate pitati da biste postigli uspjeh. Pitajte mogu li vas zaposliti. Pitajte koje se prilike nude. Pitajte za povišicu. Dobre stvari ne padaju s neba.“
Čovjek uči dok je živ
Odmah nakon diplome upisala je magisterij na istom sveučilištu u San Diegu. Prema vlastitim riječima, odlučila se napokon malo opustiti. „Ovaj put sve ću napraviti drugačije. Uzet ću si dvije godine vremena za MBA, uravnotežiti akademski i privatni život i zabavljati se.“
Uspjela je ostvariti dva od tri cilja koja si je zacrtala. Budući da je upisala devet predmeta odjednom te prihvatila stažiranje u lokalnoj banci, nije joj ostalo puno vremena za zabavu. Shvatila je da takvim tempom može završiti MBA u roku od jedne, a ne dvije godine, kako je planirala. Iako su joj i na samom fakultetu rekli da je to nemoguće i da će se preopteretiti, nije se obazirala. „Čvrsto vjerujem da se svako pravilo može prekršiti. Ako ste dovoljno motivirani da uradite nešto na bolji i drugačiji način, i smatrate da to možete, zašto ne biste pokušali?“ Star je pokušala i uspjela. Tri tjedna nakon 21-og rođendana, stekla je titulu MBA (Master of Business Administration).
Nakon druge diplome, Star je razmatrala moguće poslove. Nakon više određenih stažiranja i poslova u investicijskim bankama i financijskim odjelima lokalnih tvrtki, izabrala je drugačiji nastavak karijere - pridružila se obiteljskom poduzeću. Često je pitaju kako može raditi za roditelje i zar nema osjećaj da je previše kontroliraju. Ona im odgovara da joj takav posao nudi brojne mogućnosti, i da je zahvalna jer radi za ljude koji joj žele samo najbolje. Ipak, priznaje da osjeća golemi pritisak kako mora dokazati da je zbilja dobra u svome poslu i da nije ovdje samo zato jer je šefova kći. Nakon dugo vremena, napokon joj se nigdje ne žuri. „Sad se napokon mogu opustiti. Sviđa mi se gdje sam, obožavam posao koji radim“ kaže samouvjereno. „ Svjesna sam da sam dospjela tu gdje jesam jer me nije bilo strah izabrati drugačiji životni put od mojih vršnjaka.“
Slijedite svoj put koliko god bio neobičan
Ističe kako nipošto ne smatra da bi svatko trebao diplomirati prije roka niti da je to recept za uspjeh. Njoj je takav pristup studiju odgovarao, ali misli da svatko mora pronaći svoj put bez obzira koliko neobičan bio. Kolege s fakulteta često su se čudili njenoj ambiciji, a ona im je samouvjereno odgovarala kako je svjesno odlučila odabrati teži i drugačiji način.
„Da nikad nisam postupila drugačije od ostalih studenata, da sam težila k tome da budem 'normalna', da li bih postigla ovo što imam danas? Vjerojatno ne bih. Zato, idući put kad se netko zgraža nad vašim životnim odabirom i kaže da ste čudni, ponosite se s time. To će vas istaknuti od ostalih i preodrediti za uspjeh“ odlučno zaključuje ova mlada menadžerica. Svoj život, kaže, živi u skladu s izrekom američkog trenera Cala Stolla: „Uspjeh je neobičan. Zbog toga ga običan čovjek nikada neće iskusiti.“ (S.Š.)
