Samo Rumunjska i Mađarska imaju više sive ekonomije nego Hrvatska.
Hrvatske vlasti ne uspijevaju uhvatiti 30% poslovnih aktivnosti u zemlji. Austrijski ekonomist Friedrich Schneider sa sveučilišta Johannes Kepler u Linzu izračunao je da samo dvije članice EU, Bugarska i Rumunjska, imaju veći udjel sive ekonomije u BDP-u od Hrvatske.
Kod nas se u sivoj zoni obrne oko 13 milijardi eura, odnosno 29,5 posto BDP-a. Zajedničko je svim promatranim zemljama da najveći prostor za sivu ekonomiju pronalaze u graditeljstvu, trgovini, uslugama i ribarstvu. Kad je riječ o bivšim komunističkim zemljama, Schneider kaže da je siva ekonomija važan socijalni amortizer jer poboljšava životni standard običnog čovjeka. Ljudi ne rade na crno da bi novac stavljali na stranu, već da bi preživjeli. U manje razvijenim i bivšim komunističkim državama udjel sive ekonomije kreće se oko visokih 30 posto, a razvijenije tržišne ekonomije poput Austrije ili Švicarske njezin udio drže na 8 posto BDP-a. No, kriza je i kod njih, procjenjuje taj autor, zadnje dvije godine donijela povećanje udjela sive zone za približno jedan posto, i to je zapravo jedini segment ekonomije koji je u porastu, piše Večernji list.
Damir Mikulić, analitičar zagrebačkog Ekonomskog instituta i autor sličnih studija o sivoj ekonomiji kod nas, kaže da metoda kojom se koristio austrijski ekonomist (ekonometrijska procjena na temelju poreznog opterećenja, uvjeta na tržištu rada, količine novca u optjecaju, kvalitete institucija) daje relativno dobar redoslijed zemalja prema veličini sive ekonomije iako je sama razina upitna i ovisi o početnim pretpostavkama. Istraživanja domaćih autora i institucija iz prijašnjih godina pokazivala su udio sive ekonomije od 10 pa i više od 30 posto, ovisno o metodi. Svjetska je banka u svojim procjenama bliža rezultatu austrijskog ekonomista, dok je Državni zavod za statistiku 2009. povećao hrvatski BDP 15 posto procjenjujući da nam je bio toliki udio sive ekonomije.
"Rezultat da Hrvatska u odabranoj skupini ima visok udio sive ekonomije nije iznenađujući jer je riječ o usporedbi uglavnom s članicama EU. Da je skup zemalja proširen drugim tranzicijskim zemljama, Hrvatska ne bi bila baš pri samom vrhu po veličini", kaže Mikulić. U BiH se, na primjer, svaka druga konvertibilna marka zavrti u sivoj zoni i što je zemlja neorganiziranija, to su i uvjeti rada i života suroviji. Mikulić vjeruje da je s krizom i kod nas došlo do jačanja sive ekonomije, pogotovo kod rada na crno, poreznih utaja i slično. Upravo na osnovi nekih studija procjenjuje se da u Hrvatskoj na crno radi oko 60 tisuća neregistriranih radnika, a polulegalne isplate i poslovi problem su i za radnike koji se vode kao službeno zaposleni. Zanimljiv je primjer sektora cestovnog prometa, gdje su sindikati i poslodavci osnovali zajedničko socijalno vijeće kako bi se uhvatili u koštac sa sivom ekonomijom i radom na crno, koji uništavaju legalne prijevoznike. Sindikalac Mario Švigir, predsjednik tog vijeća, kaže da su državnim inspekcijama dostavili niz primjera varanja države.
Jedan je primjer da tvrtke prijavljuju vozače na minimalnu plaću, a ostatak isplaćuju preko dnevnica. Poslodavac mu svaki dan knjiži 20 dnevnica po 70 eura, što je 10.500 kuna, od čega vozaču isplati tri tisuće na ruke, a sebi ostatak ili pak taj novac koristi za regrutiranje novih radnika na crno. Na burzi se nalazi 8500 nezaposlenih vozača, ali Švigir procjenjuje da njih barem 7000 radi na crno. Vlasnici koji zapošljavaju na crno nelojalna su konkurencija tvrtkama koje plaćaju sve obveze. "Cijena prijevoza za Međugorje zna biti toliko niska da bi sa svim davanjima bila nemoguća, očito je da se prihod ne iskazuje", kaže Švigir.
Izvor: Večernji list
