"Plaća u Švedskoj je pristojna, prosjek je dvije do tri tisuće eura, ovisno o zaposlenju. Život je, doduše, skuplji nego na jugu Europe. Oko 40 posto plaće trošimo na stanovanje, režije i hranu, ali stanovi su nam pristoji. U Malmu nećete vidjeti da se obitelj gužva u malom stanu kao u Hrvatskoj", otkriva Boris Vulić.
Boris Vulić već više od sedam godina radi kao IT stručnjak u Malmu u Švedskoj. Trbuhom za kruhom put sjevera Europe uputio se davnih dana, ali se svake godine u svoje slobodno vrijeme vraćana Jadran, posjećuje rodbinu u BiH, te putuje na relaciju Zagreb – Beograd. Često ga hvata želja za povratkom na područije ex Jugoslavije, ali kad dođe u Hrvatsku, BiH ili Srbiju, ista želja brzo ga prođe.
"Dugo sam razmišljao o povratku u jednu od zemalja ex Jugoslavije, ali kada sam se susreo s problemom spore birokracije, dok sam slušao ispovjesti svoje rodbine, zaposlenih i nezaposlenih prijatelja u Hrvatskoj i BiH, brzo sam se predomislio. Osim toga, naš narod nikako da shvati kako nametanje, zabadanje nosa, te veze i vezice ‘vani’nisu poželjni. U Švedskoj je sve posloženo, iako sam stranac, tako se ne osjećam. Smatram se građaninom Europe. Radim u razvojnom odjeljenju za programe, za automatiku, tjedno 37,5 sati s mogućnošću dolaska i odlaska na posao ‘kada hoću’, tzv. flex… Plaća je redovna i u tom radnom vremenu imam pauzu za doručak 15minuta,te 40 minutaza ručak. Prekovremeni rad je plaćen u novcu ili satima odmora, a vikend je, pak, plaćen duplo. To je strogo određeno zakonom", kazao je Boris za Šibenski portal, otkrivajući kako je to raditi u zemlji u kojoj nitko ne priča o krizi, u kojoj se ne krše radnička prava i u kojoj su radnici zaštićenizakonom.
"Plaća u Švedskoj je pristojna, prosjek u mojoj struci je dvije do tri tisuće eura, ovisno tvrtci u kojoj radiš. Život je, doduše, skuplji nego na jugu Europe. Oko 40 posto plaće trošimo na stanovanje, režije i hranu, ali stanovi su nam pristoji. UMalmu nećete vidjeti da se obitelj gužva u malom stanu kao u Hrvatskoj", nastavlja Boris. Tvrdi da posla za one koji žele raditi stvarno ima i to bez veza i vezica.
"Snalažljiv narod pritisnut južnom mukom uglavnom nađe posao u Švedskoj, radekao i ja u informatici, ali i medicini, školstvu, pa čak i u industriji, gdje znanje jezika nije presudno. Gramatički gledano,jezik nije težak i tko ima ikakvu mogućnost da dobije posao u Švedskoj, lako će napredovati. Moram naglasiti da ovdje, a suprotno uvriježenom mišljenju,danonoćnog napornog rada, samo pristojan rad i plaća. Tko hoće više, naravno, mora i zapeti ili se dodatno obrazovati, pa na kocu dobije lagan posao uz malo bolju plaću. Čak i zanatlije u Švedskoj dobro zarađuju", otkriva Boris Vulić.
Međutim, život u hladnoj blatičkoj zemlji ima i svojih mana. Šveđane smatra puno hladnijima i distanciranjima u odnosu na Hrvate, ali su jako pošteni te se drže pravila.
"Mane života u Švedskoj? Jao, ima ih puno, posebno za nekoga tko je pola svog života živio na Balkanu. Nedostaje mi bliskost, druženje, spontanost… Toga ovdje nema, ovdje je narod mrtav, spor, dosadan itd. Društveni život je siromašan. Nema klasičnih kafića, nepojmljivo je dogovoriti se s nekim za kavu u sedam, osam navečer. Alkohol je skup i limitiran te se prodaje samo u posebnim dućanima kojih ima na par lokacija u gradu, tako da se uvijek treba pripremiti prije izlaska, i otići po piće par dana ranije", otkriva Boris.
Inače, u Švedskoj 25 posto stanovinštva čine stranci, i jedina je zemlja s čak 30.000 stranih studenata.
Izvor: Šibenski portal
