Gospodarstvo raste stopom od dva ili više posto godišnje, rastu i plaće, a dug pada. Onaj prema MMF-u otplatili su i prije roka.
Island je u listopadu 2008. doživio financijski krah do sada rijetko viđenih razmjera - propale su banke koje su činile 90 posto bankovnog sustava, a nakon što se vrijednost krune prepolovila, na mjesec dana su zamrznute sve mjenjačke transakcije. Slijedila je duboka gospodarska recesija.
Građani su jednostavno odbili spasiti propale banke. To je ionako novac strvinarskih stranih investitora, bilo je prevladavajuće mišljenje u javnosti, uz često pozivanje na ponosne vikinške pretke.
Islanđani su tradicionalno ribari i poljoprivrednici, no 2000-ih ondje su se počele slijevati goleme količine novca. Čini se da nikad prije ni jedna zemlja nije uspjela privući toliko kapitala po stanovniku, da bi u tako kratkom vremenu novac nestao. Sad se Island ponovno vratio ribarenju. Gospodarstvo raste solidnom stopom (dva ili više posto godišnje), rastu plaće, a dug pada. MMF-u su prije roka otplatili dug.
Islandski brzi oporavak temelji se na nekoliko mjera koje nobelovac Paul Krugman preporučuje i drugim zemljama. “Potez Island” značio bi slijedeće:
- pustite banke da propadnu,
- devalvirati valutu (ako imate vlastitu),
- uvesti kontrole dotoka kapitala i
- pokušati izbjeći plaćanje vanjskog duga.
Island je prepoznao da se nove mogućnosti rasta temelje na starim resursima: radišnom stanovništvu, zdravoj demokraciji, visokoj razini obrazovanja, turizmu i obnovljivim izvorima energije. - I ribarenju. Tako je jedna od jedna od mjera oporavka bila je odluka vlade da svim građanima dopusti ulov do 650 kilograma ribe dnevno (u periodu od svibnja do kolovoza). Broj amaterskih ribara naglo je skočio.
Prava ekozemlja
Pokraj Reykjavika nalazi se geotermalna elektrana, čiji su nusproizvod zapanjujuće plave vode koje se koriste za toplice “Plava laguna”, jednu od najvećih islandskih atrakcija. Drugi nusproizvod je ugljični dioksid, koji tvrtka Carbon Recycling International, u 25-postotnom vlasništvu Morgensena, prerađuje u metanol. Trenutačno Island koristi 25 posto svoje georermalne i hidro-energije, a državna energetska tvrtka Landsvirkjun planira podvodnim kabelom do 2020. u Britaniju početi izvoziti električnu energiju iz obnovljivih izvora. Do tada, svi automobili na Islandu bit će pogonjeni bio-metanolom.
Što se zapravo dogodilo?
U listopadu 2008. islandski financijski sustav je praktički prestao postojati nakon kolapsa prezaduženih banaka Kaupthing, Glitnir i Landsbanki, koje su činile oko 90 posto bankarskog sustava. Islandski bankarski i financijski sustav prebrzo je rastao zahvaljujući stalnom dotoku stranog kapitala gladnog prilika za ulaganja. Islandski vanjski dug prije krize dosegao je oko 50 milijardi eura, gotovo šest puta više od BDP-a, od čega se 80 posto odnosilo na obveze banaka, koje nisu preživjele zatvaranje pipe koje je uzrokovala međunarodna financijska kriza. Na mjesec dana su potpuno zamrznute sve devizne transakcije.
Islanđani su u dva referenduma odlučili da ne žele spašavati banke (dakle, nepromišljena ulaganja stranih investitora, ali i štediša) javnim novcem i odbili su kredite Velike Britanije i Nizozemske za pokrivanje obveza Landsbanka u toj zemlji. Vlada steže remen, a rashodi za socijalu u proračunu nisu se povećavali s pretkriznih 42 posto.
Dopustili su nastavak devalvacije krune (tečaj prema euru se udvostručio!) iako je to podiglo inflaciju do 19 posto i dugove kućanstava kojima su stambeni krediti vezani uz inflaciju ili strane valute. Strogo kontroliraju dotok kapitala. Prihvaćaju 5,1 milijardu dolara kredita MMF-a i skandinavskih zemalja za financiranje proračuna i osnivanje domaćih banaka.
Kako im je danas?
Nakon što je nezaposlenost dosegla vrhunac od 9,3 posto u veljači 2010., krajem prošle godine spustila se na oko četiri posto. Godine 2011. je nakon dvije godine pada (-6,6 posto u 2009. i -4,1 posto u 2010.), islandsko gospodarstvo poraslo solidnih 2,7 posto, a trend sa sličnim stopama rasta se nastavlja.
Inflacija se spustila na 4,2 posto u prosincu. U studenom je vlada donijela odluku da će Islanđanima sa stambenim kreditima dati iznos u visini sedam posto BDP-a, što će, među ostalim, financirati porezima na banke. Zaustavljen je rast javnog duga, koji se kao udio BDP-a polako smanjuje nakon skoka sa 43,7 posto BDP-a 2007., na 89,3 posto 2008. i maksimalnih 117,9 posto 2011. godine.
Izvor: Jutarnji list