Najavom novih zakona koji bi trebali onemogućiti da šefovi bolnica i klinika rade privatno, kako u svojim tako i u tuđim ordinacijama, da ne bi stvarali umjetno duge liste čekanja i preusmjeravali pacijente u privatni sektor, ministar Siniša Varga očito je dirnuo u osjetljivu točku.
Dok udruge pacijenata s jedne strane ističu da Varga pogoduje privatizaciji zdravstva, da mjera koju najavljuje nije dovoljna jer bi trebala vrijediti za sve liječnike, a ne samo za one na rukovodećim pozicijama, šefovi klinika upozoravaju da su diskriminirani u odnosu na ostale kolege i prijete da će napustiti svoje odgovorne funkcije. Iz oporbe se pak čuju upozorenja da su rokovi za tako ozbiljne zahvate kakve predviđaju novi zakoni prekratki – do ljetne stanke oni bi trebali dobiti i mišljenje struke i proći javnu raspravu i ići na glasovanje u Sabor.
Tri posla, tri plaće, a liste čekanja i pacijenti?
Na problematičnu činjenicu da u Hrvatskoj postoji nemali broj liječnika koji rade na dva, a ponekad i na tri radna mjesta – u državnim bolnicama, u privatnim klinikama i na fakultetima – te da ih ima koji primaju po dvije ili čak tri plaće, već se pisalo. No malo je insajdera u struci koji su o problemu javno progovorili jer su nerijetko i sami u sličnoj situaciji ili su im nadređeni u njoj.
Koliko su plaćeni?
Prema nekim službenim procjenama oko 1.000 liječnika uz posao u bolnicama radi i na fakultetima. Među njima ih ima koji su na 170 posto radnog vremena i zarađuju bruto 43.000 kuna samo u državnim institucijama. Koliko još zarađuju u privatnim, teško je provjeriti. U prosjeku su liječnici u Zagrebu na oko 160 posto plaće, u Rijeci i Splitu na oko 125 posto, a u Osijeku na 107 posto. Dekani fakulteta, uz potrebne titule i godine staža, mogu ostvariti plaću od oko 25.000 kuna, prodekani oko 24.500, a redovni profesori u trajnom zvanju oko 23.000. Uza sve to mogu ostvariti i odbitke za djecu i druge olakšice. Zanimljivo je da su ti kumulativci zbog svoje specifične težine jedna od vrlo rijetkih skupina javnih službenika koje su uspjele ostati izvan Centralnog obračuna plaća (COP-a).
Među onima koji se bune najglasniji predstavnici su udruga pacijenata koji smatraju da liječnik ne može kvalitetno raditi na više radnih mjesta, osobito ne puno radno vrijeme, a da u državnim bolnicama ne povećava liste čekanja. Bolesnici se među sobom žale da su liječnici u sukobu interesa jer im nerijetko ističu prednosti privatnih klinika i slabosti državnih - savjetuju im da idu privatnicima; studenti jadikuju da profesore koji rade na klinikama gotovo uopće ne viđaju na predavanjima, da ih ponekad moraju loviti po hodnicima čak i za potpise itd.
Novi zakon, koji su, kako priznaje sam Varga, za sada još uvijek u nultoj fazi konzultacija sa stručnjacima i tek trebaju proći javnu raspravu, morali bi riješiti ovaj problem na zadovoljstvo pacijenata a da istovremeno i liječnici ne budu nezadovoljni, barem ne većina. No veliko je pitanje mogu li baš sve strane biti zadovoljne.
Cijeli članak pročitajte ovdje.
Izvor: tportal.hr
