Kako bismo bolje upoznali i razumjeli jedni druge, osnažili timski duh te stekli neka potpuno nova znanja i iskustva, pokrenuli smo projekt koji svim zaposlenicima MojPosao pruža priliku da na jedan dan ’uskoče’ u cipele kolega iz drugih odjela.
Sjećate li se ’Šašavog petka’? I ne, pritom ne mislimo na onaj sad već legendarni uredski božićni domjenak koji je, osim stvaranjem mnoštva nezaboravnih uspomena, rezultirao i kraćim bolovanjem, sporadičnim posjetima odjelu HR-a radi ’informativnih razgovora’ te višemjesečnim izbjegavanjem susreta s određenim kolegama. Ovdje mislimo na filmski klasik, ili bolje rečeno klasike, koji su na komičan i začudan način, zamjenom tijela glavnih protagonistica - majke i kćeri koje nikako ne uspijevaju pronaći zajednički jezik, nastojali prenijeti poruku kako je za istinsko razumijevanje drugih potrebno (ponekad i doslovce) neko vrijeme ’hodati u tuđim cipelama’.
Početkom prošle godine, nakon što smo organizirali internu radionicu kojom smo revidirali projekte provedene godinu prije i napravili plan za dalje, odlučili smo doznati kakav je osjećaj ‚navući‘ tuđe cipele i cijeli jedan radni dan provesti u njima.
Umjesto metoda korištenih u ’Šašavom petku’, koje smo razborito ocijenili prekompliciranim i neusklađenim s tvrtkinim GDPR-om, na koncu smo se odlučili za ponešto umjereniji pristup kako bismo doskočili izazovu s kojim smo bili suočeni, ispričala je Marina Herceg, asistentica za ljudske resurse na MojPosao.
„Naše interno istraživanje zadovoljstva zaposlenika, koje provodimo svake godine, nas je upozorilo da moramo uložiti više napora usmjerenih na međusobno upoznavanje i povezivanje zaposlenika iz različitih odjela. Ranijih godina, u dva navrata, organizirali smo Dane otvorenih ureda i to su bili grupni, kraći posjeti odjelima, kao što to i inače biva kod projekata takvog tipa. Međutim, ovaj put smo kroz individualni pristup i puno više vremena provedenog u određenom odjelu, nastojali postići dublje „uranjanje“ u priču“.
Drugim riječima, pojašnjava, našim kolegama htjeli smo dati pravu priliku da 'prohodaju u tuđim cipelama‘.
Imala sam očekivanja i listu ”želim naučiti”, ali sam saznala puno više od očekivanog i dobila širu sliku kako odjel funkcionira, koji im je fokus, koji su im izazovi te gdje se krije prostor za bolju suradnju.
Nataša Pučar, voditeljica odjela prodaje, obukla je cipelice kolega iz Marketinga
Od jutarnje kave do konkretnijih zadataka
Sam koncept je prilično jednostavan. Zaposlenici koji se odluče na sudjelovanje u projektu samostalno odabiru odjel koji žele pobliže upoznati i potom u njemu provode cijeli jedan radni dan. Pritom, kako bi na pravi način doživjeli dinamiku tima čijim članom su nakratko postali, prolaze sve službene i neslužbene rituale grupe u koju su došli - od jutarnje kave, preko radnih zadataka, odjelnog sastanka, pauze za ručak i slično.
„Kolege se prijavljuju kroz aplikaciju i prilikom prijave imaju mogućnost izjasniti se što ih najviše zanima i na što bi htjeli staviti naglasak prilikom posjeta određenom odjelu. Domaćini između sebe odabiru ‚buddyja‘ koji će odmah ujutro dočekati gosta i upoznati ga sa svim aktivnostima koje su mu pripremili za taj poseban dan. Gost obično obiđe nekoliko kolega u odjelu, sa svakim prolazeći njegove zadatke i teme“, dodaje Marina i napominje kako se ponekad zna dogoditi da se gosti, uvidjevši koliko je pojedino područje zanimljivo i kompleksno, kod određenog kolege znaju zadržati i nekoliko sati zbog čega je nužno dodatno ‚utvrđivanje gradiva‘ i ponovni posjet tom istom odjelu.
Osim što su nestale sve moje predrasude i što sam se uvjerila da ništa nije onako kako mi se činilo, naučila sam puno, ne samo o odjelu kojii sam posjetila nego i o firmi općenito.
Martina Gelo, asistentica za financije i računovodstvo, posjetila odjel Prodaje
„Simboličkim oblačenjem tuđih cipela najlakše otkrivamo gdje iste žuljaju i koliko su (ne)udobne“, sa smješkom će Marina, a svoju misao nadopunjuje nešto ozbiljnijom tvrdnjom kako, pored boljeg upoznavanja odjela kojima inače ne pripadamo, ovaj projekt nudi izvrsnu priliku za „stjecanje šire slike o kompaniji u kojoj radimo i svim njezinim procesima.“
„Dodatno, učenje potpuno novih stvari kod nekih će na površinu izvući skrivene ili davno zaboravljene talente i interese od čega će koristi imati kako tvrtka, tako i sam pojedinac“, primjećuje Marina.
Konačni cilj je da svi zaposlenici posjete sve odjele
Dosadašnji odaziv zaposlenika je jako dobar. Baš kao i njihove reakcije nakon dana provedenog u drugačijem okruženju od onog na koje su navikli.
„Veoma smo zadovoljni iskazanim interesom zaposlenika za sudjelovanjem u projektu. Ako ćemo o konkretnijim brojkama, od ukupno 90-ak zaposlenih na portalu MojPosao, njih 35 je participiralo u projektu. Svi odjeli su se našli u ulozi domaćina, s tim da su najviše interesa izazvali Prodaja i IT, čije smo cipele najviše puta 'prošetali'“, ponosno će Marina koja je i sama prihvatila postavljeni izazov, triput (!) obukavši cipele koje ranije nije nosila.
“Dosad sam posjetila odjel prodaje, IT-a i marketinga. Dojmovi su odlični! Mogu reći da sam svaki put naučila nešto novo i da sam dobila jednu širu sliku. Iz perspektive HR-ovca i osobe koja sudjeluje u procesima regrutacije, posebno je zanimljivo staviti se u cipele neke radne pozicije za koju upravo zapošljavamo. Npr. nedavno smo imali natječaj za poziciju u digitalnom marketingu, a baš prije toga jedan dan sam provela u cipelicama marketinga i tako iz prve ruke mogla vidjeti što zapravo taj naš digitalac u marketingu radi i kakvog kandidata trebamo tražiti na tržištu rada”, kazala je o svojim dojmovima Marina.
Kolege su se odlično snašle u ulogama mentora, dobila sam uvid u njihove svakodnevne procese, a dočekali su me i zadaci. U svakom sam odjelu naučila nešto novo, a neka od tih znanja koristim od tada i u svom radu.
Web administratorica Jelena Tadić svoje znanje je brusila u dva odjela, u Dizajnu i Projektima
Konačni cilj ovog projekta je da svi zaposlenici posjete sve tvrtkine odjele što će, dakako, potrajati neko vrijeme. Posebice jer svaki odjel u određenom trenutku može ugostiti samo jednog kolegu, odnosno kolegicu, a sve kako bi se održao zacrtani individualni pristup svakom gostu.
”Ranijih godina nerijetko su se među kolegama znala provlačiti pitanja poput: ‚Što oni zapravo rade?‘, ‚Zbog čega su se odlučili baš za to rješenje‘, ili ‚Kako izgledaju njihovi poslovni procesi?‘, a sada svi imaju priliku otići u posjet drugim odjelima i od svojih kolega saznati odgovore na sva pitanja koja ih muče. Veseli nas što su kolege to prepoznale i što koriste ponuđenu priliku“, zaključila je.