Jeste li danas poželjeli vikati na nekoga? Ako i jeste – zašto?
Osjećate li ponekad kao da ne možete upravljati svojim osjećajima? Istresete li svoj gnjev na nekoga tko nije uopće kriv za stanje u kojem se nalazite? Poželite li zaplakati od osjećaja nemoći? Ili, možda pripadate drugoj krajnosti: da li nekad pomislite da Vas ništa ne može naljutiti? Ne osjećate ništa, a trebali biste "kuhati" od bijesa?
Osjet i izražavanje emocija je svakodnevni dio naših života, no, za mnoge ljude je i izvorom zabune, poteškoća i nesnalaženja.
Neki događaji u životu čvrsto su povezani upravo s određenom vrstom emocija: tuga dolazi s gubitkom, sreća s dobitkom nečega željenoga. Osjećaji mogu biti povezani s događajima u prošlosti ili se odnositi na buduća očekivanja. Ne možete ih zanemariti, ne valja ih pretjerano izražavati: pomaže ako svoje emocije prihvatite onakvima kakve jesu, razmislite o njima i učite iz njih.
Vježbanje pomaže – zato sljedeći puta kad Vam, na primjer, prilikom odlaska na posao netko bezobzirnim slalomom na cesti poremeti duševni mir vožnje, pokušajte postaviti sebi sljedeća pitanja:
Ljutnja, bijes ili nemoć i sram?
Odnos između događaja u životu i osjećaja koji ga prati neće možda biti tako jasan ako imate poteškoće u prepoznavanju konkretnog osjećaja. Naravno, postoje situacije u kojima je poprilično teško jasno prepoznati emociju, no pomaže ako odvojite malo vremena kako biste se fokusirali na sebe i ono što osjećate.
Drugim riječima, napravite stanku, zaustavite se i tek onda, s odmakom, odgovorite na pitanje što točno osjećate. Možda će pomoći i ako obratite pozornost na svoje tjelesne reakcije, zato što izvjesne tjelesne reakcije prate određene emocije.
No, trebate prepoznati SVOJE tjelesne reakcije, a ne pretpostavljati koje su to, prema tuđim iskustvima. Ako malo pratite sami sebe, znat ćete točno kako Vaše tijelo reagira u situacijama kada ste žalosni, sretni, ljuti, nesigurni, bjesni, posramljeni i tako dalje...
Osjećaji su povezani i s Vašim ponašanjem. Ako niste baš sigurni kako se točno osjećate, ali svjesni ste da svojim ponašanjem drugima šaljete sasvim jasnu poruku, možda odvajate ono što osjećate od svog ponašanja. Na primjer, ako imate ljutit izraz lica dok razgovarate s određenom osobom na radnom mjestu, možda Vas ta osoba nesvjesno ljuti ili iritira. Jednom kad prepoznate izvor svojih emocija, bit ćete u mogućnosti osvjestiti zašto je do toga došlo i poduzeti nešto da se ista situacija ne ponovi.
Polupuna ili poluprazna čaša
Često su Vaše emocije povezane s načinom na koji tumačite pojedini događaj, a ne nužno sa samim događajem. Dok ste uvjereni kako samo reagirate na različite situacije u životu, u stvari dajete svoje tumačenje ili donosite svoj sud o toj istoj situaciji i te interpretacije ključne su za Vaše emocionalne reakcije. Kada malo promislite, svaki događaj mogao bi prouzročiti raznolike emocionalne odgovore, samo je Vaša interpretacija događaja ono što povezuje konkretnu emociju sa konkretnim događajem.
Pogledajte sljedeći dijagram (Ellis, 1962.):
Događaj – Interpretacija – Emocionalna reakcija
Recimo da je događaj na primjer, rezultat nekog razgovora i testiranja kandidata za novi posao. Dvijema osobama koje su pristupile razgovoru rečena je ista informacija: Vaš rezultat obavljenog testiranja je 90 posto.
Jedna interpretacija može biti: "Izvrsno. To je dobar rezultat. Idem dalje! ". Druga osoba može pomisliti: "Grozno, sad obadvoje imamo isti rezultat. Moje šanse sada su još manje."
Emocionalna reakcija prve osobe bit će pozitivna, osnažiti je za daljnjim naporima, dok druga osoba negativnim osjećajem može sama sebi zapriječiti daljnje mogućnosti. I evo što je još zanimljivo: Vaše interpretacije mogu nastati tako naglo i s automatizmom da možda čak nećete niti biti svjesni što se događa!
Upravo zato govorim kako je ponekad zaista nužno preispitati svoje interpretacije događaja. Evo nekoliko primjera kako ljudi sami sebi "spuštaju":
