U sjeni tamnih europskih trendova, gotovo punu zaposlenost i dalje imaju tehnološki, proizvodno i izvozno liderske ekonomije, poput Njemačke, Austrije i Nizozemske.
Šokantan podatak, o kojem se u predeuropskoj Hrvatskoj na svim odlučujućim političkim, obrazovnim, socijalnim i sigurnosnim razinama šuti, glasi: 115 dana uoči hrvatskog ulaska u EU ovdje čak polovina (dakle, trostruko više nego u 1980-ima) radno sposobnih, u dobi od 18 do 25 godina, nakon završetka školovanja, u potrazi za poslom beznadno čami na burzi rada!
U tom se nalazu slažu Državni zavod za statistiku i Eurostat, smještajući Hrvatsku među – za mlađe od 25 godina – najmanje radno perspektivne zemlje u Europi, piše Novi list.
Prema najnovijim podacima Eurostata, zbog recesije u većini zemalja EU-a, broj nezaposlenih iz podskupine od 18 do 25 godina i tamo posvuda raste, a najviše u ekonomijama koje su poslije 2008. iz recesije potonule u gotovo nerješivu gospodarsku depresiju.
U Uniji od 27 članica danas je blizu 27 milijuna nezaposlenih, od kojih je blizu šest milijuna mlađe od 25 godina. Samo unazad 12 mjeseci ukupan broj nezaposlenih u Uniji-27 povećao se za blizu dva milijuna, a u podskupini mlađih od 25 godina za 270.000!
Ne dobiju li posao u roku šest mjeseci, mlade na prekvalifikaciju
Ali, u sjeni tih tamnih trendova, gotovo punu zaposlenost i dalje imaju tehnološki, proizvodno i izvozno liderske ekonomije, poput Njemačke, Austrije i Nizozemske, u kojima je među mlađima od 25 manje od deset posto nezaposlenih, dok ih je u Italiji 40%, u Španjolskoj 56, a u Grčkoj čak 60%. Hrvatska će, postane li od 1. srpnja 28-a članica Unije, biti treća na toj crnoj ljestvici članica prema nezaposlenosti mlađih od 25 godina, s perspektivom da uskoro prestigne Španjolsku kao sada drugu na toj listi.
Priča o enormno velikom broju mladih u Hrvatskoj, koji su u startu, gotovo doživotno osuđeni na suvišnost, ima nebrojene, strukturne i tranzicijske posebnosti.
No, najveća je žalost što ni za većinu onih iz najkvalitetnijeg dijela te mase suvišnih, koju čine dobro obrazovani mladi ljudi u traženim strukama, u urušenom HR-gospodarstvu na dulji rok neće biti dovoljno radnih mjesta. Da krenu prema Kanadi, Brazilu, Australiji ili na uzavrela gradilišta širom naftonosnog Srednjeg istoka, ili sve do Arktika? Mogu, ali stajat će pred sve višim konkurencijskim valovima istovrsnih, koji globaliziranim tržištem u desecima milijuna svakodnevno plutaju u svim smjerovima, rušeći globalnu cijenu rada.
Izvor: Novi list
