Za razne tečajeve sumnjive kvalitete, doškolovanje i prekvalifikacije, za koje se pretpostavlja da ih godišnje upisuje nekoliko tisuća naših državljana, potrebno je izdvojiti od 2.000 do 10.000 kuna.
Najtraženiji su tečajevi iz IT sektora i sve vezano uz rad na računalu, a ništa manje atraktivni nisu ni tečajevi za računovođe, komercijaliste, ekonomiste, ali i masere, aromaterapeute, kozmetičare, trgovce, konobare i slično.
Mahom se nakon završetka tečaja ti programi upisuju u radnu knjižicu, ali nigdje nema jamstva da ćete za uplaćeni novac dobiti potrebno i očekivano znanje. Posljednjih nekoliko godina broj ustanova koje se bave obrazovanjem odraslih naglo je porastao, a njihov broj nitko nije sustavno pratio. Usporedo s kvantitetom, pala je kvaliteta, a ti tečajevi danas na tržište rada plasiraju radnu snagu čije su kompetencije vrlo upitne. Sve bi to konačno trebao riješiti Zakon o obrazovanju odraslih koji ovih dana treba prihvatiti i Vlada.
S obzirom na trendove u svijetu koji teže cjeloživotnom učenju i ne prihvaćaju ideju da osoba na istom radnom mjestu provede cijeli radni vijek, svakom zaposleniku nekog poduzeća se preporuča da nakon pet godina upiše tečaj za doškolovanje ili program za dokvalifikaciju. No, činjenica je da na našem tržištu ne postoji kontrola te da takve tečajeve nudi na stotine pojedinaca i institucija od kojih je velik broj onih bez ikakve licence.
Međutim, kako je cjeloživotno obrazovanje jedan od trendova u EU taj pojam nije ništa manje važan ni za one sa završenom srednjom školom i višom i visokom stručnom spremom, nezaposlene, osobe treće životne dobi, invalide...
Na taj bi se način povećala ponuda na tržištu rada, radna bi snaga bila pokretljivija, smanjio bi se rizik otpuštanja zbog tehnoloških promjena, a povećala bi se mogućnost zapošljavanja dugotrajno nezaposlenih osoba.
(V.K.)
Izvor:
Poslovni dnevnik
