U vrijeme kada je teško pronaći posao, mnogi se ljudi pitaju ima li uopće smisla tragati za stalnim poslom?
Naime, u želji da smanje troškove, mnoge se tvrtke ionako okreću zapošljavanju na neodređeno vrijeme. Neki ljudi čak tvrde da raditi dva posla na određeno vrijeme može biti jednako dobro kao i raditi jedan posao na neodređeno.
Koju vrstu zaposlenja odabrati, ovisi prvenstveno o vašim željama. Ukratko, sve se svodi na to želite li više fleksibilnosti, vremena za sebe i raznolikog radnog iskustva ili biste se bolje osjećali uz sigurnost i beneficije koje pruža 'stalni radni odnos'?
Radno vrijeme
Razlika između rada na određeno i neodređeno vrijeme prvenstveno se ocrtava u broju radnih sati. Zakon o radu definira da puno radno vrijeme ne smije biti duže od 40 sati tjedno.
Nepunim radnim vremenom se pak smatra svako radno vrijeme kraće od punog radnog vremena. Pritom je važno imati na umu da nepuno radno vrijeme može biti 20 sati tjedno, ali i 39 sati tjedno. Dakle, netko tko radi na određeno vrijeme može imati podjednak broj radnih sati kao i onaj tko radi na neodređeno, a pritom će ostvarivati manje pogodnosti.
Pogodnosti
Mnogi tražitelji posla odrekli su se potrage za ‘stalnim poslom’ i potražili privremeni posao. To su ljudi koji se ne vode kao nezaposleni. Ipak, upravo ti zaposlenici često ne ostvaruju određene beneficije, ali to toleriraju u ime činjenice što imaju posao.
Primjerice, radite li na određeno, imate kraći otkazni rok, lakše vas je otpustiti i sl. Istovremeno, imate fleksibilno radno vrijeme, imate više vremena za hobije, obitelj ili razvoj vlastitog posla. Rad na određeno obično odgovara ljudima koji pokreću vlastiti posao, ali još uvijek ne mogu samostalno financirati sve troškove.
Sigurnost
Rad na neodređeno vrijeme mnogi vide kao jamstvo sigurnosti. Iako je danas malo koje radno mjesto trajno sigurno, treba naglasiti da je svakako kompliciranije otpustiti osobu koja je u 'stalnom radnom odnosu'. Ovisno o godinama rada, u tom slučaju zaposlenik bi mogao imati pravo na dulji otkazni rok i otpremninu, što je svakako prednost.
Pa ipak, rad na neodređeno vrijeme može dati i jednu lažnu vrstu sigurnosti. Budući da je takvim zaposlenicima njihov posao u pravilu jedini izvor prihoda, zaposlenik u potpunosti ovisi o primanjima svog poslodavca. Nema previše slobodnog vremena za dodatni posao, a čak i u tom slučaju mora paziti da ne prekrši ugovor poslodavca, ne radi za konkurenciju i sl.
Mnogima se dogodi da u takvim radnim uvjetima 'puste korijenje' ili se odluče na realizaciju kredita u svrhu kupnje stana, automobila…to nije mana, ali može postati veliki uteg u trenutku otkaza.
Učinci
Stručnjaci kažu da je psihološki utjecaj nezaposlenosti razorniji od potplaćenosti. Rad na određeno vrijeme daje jednu dozu samopouzdanja i dobra je polazna točka za (jednoga dana) rad na neodređeno.
Osoba koja radi na određeno vrijeme na drugim se razgovorima za posao može predstaviti s više entuzijazma jer može govoriti o svom doprinosu na aktualnom radnom mjestu. Može dobiti kvalitetne preporuke za buduće poslove. Nezaposlena osoba možda neće stvoriti toliko dobru mrežu kontakata.
Osoba na neodređeno vrijeme možda nema tako raznolik posao, ali obično ima veći osjećaj odgovornosti prema poslu. Poslodavac lakše prati rad i uspjeh takvog zaposlenika, a dodatni se trud češće nagrađuje. 'Uredan' dnevni raspored ovog zaposlenika i samom poslodavcu ulijeva osjećaj sigurnosti jer osobu doživljava kao pouzdanu i vjernu. Rad na određeno obično ne podrazumijeva vjernost tvrtki.
Vještine
Mnogi zaposlenici, radeći na određeno, stječu različita iskustva radeći nekoliko različitih poslova (čak i kod istog poslodavca). Na taj način otkrivaju nove interese i prednosti rada na određeno. To je odlična odskočna daska za promjenu karijere, a i lijepo izgleda u životopisu.
Iskustvo stečeno radom na određeno vrijeme svakako je bolje od nezaposlenosti, ali ne cijeni se toliko koliko iskustvo stečeno u radu na neodređeno vrijeme.
Novac
Prednost rada na određeno vrijeme za poslodavca je očita. Radnik koji radi na određeno ne traži nikakve dodatne pogodnosti, a njegovo fleksibilno radno vrijeme poslodavcu omogućava da ga angažira po potrebi ili mu lako dodijeli drugačiji zadatak od postojećeg.
Zapošljavanjem studenta ili honorarca poslodavac ostvaruje značajne uštede. Naravno, pritom treba imati na umu da će poslodavac možda morati zaposliti dvije osobe, umjesto jedne na neodređeno. To može predstavljati veći trošak.