Brightside donosi zanimljiv pregled razloga zbog kojih predstavnici generacije Y često ne osjećaju zadovoljstvo razvojem svoje karijere.
Ovo je Lucy.
Lucy je pripadnica Y generacije. To su ljudi rođeni između kasnih sedamdesetih i sredine devedesetih godina prošlog stoljeća. Jednako tako, Lucy je predstavnica 'yuppie kulture' koja je prilično zastupljena među pripadnicima ove generacije. To su pojedinci koji smatraju da su glavni likovi jedne vrlo posebne priče.
Lucy uživa u tom statusu, sretna je u svojoj koži. Postoji samo jedan problem: na neki način Lucy je ipak nesretna.
Kako bismo shvatili zašto, moramo najprije definirati što osobu čini sretnom. Sve se svodi na jednostavnu formulu: Sreća = Stvarnost – Očekivanja
Kada je nečija stvarnost bolja od prvobitnih očekivanja, ta osoba je sretna. Kada je stvarnost lošija od očekivanja, osoba je nesretna.
Kako bismo ovaj zaključak stavili u kontekst priče o Lucy, uključimo u priču njene roditelje:
Lucyni roditelji rođeni su 50-ih godina prošlog stoljeća i pripadnici su Baby Boom generacije. Odgojili su ih Lucyni djedovi i bake, koji su odrastali u doba Velike Depresije i Drugog svjetskog rata. Dakle, njihov život nikako nije bio dio jedne 'vrlo posebne priče' kao što je slučaj s većinom pripadnika Y generacije.
Lucyni djedovi i bake bili su opsjednuti stvaranjem ekonomske sigurnosti, a Lucyne su roditelje učili da grade praktične, sigurne karijere. Željeli su da njihova djeca imaju bolji život nego što su imali oni sami, stoga su Lucyni roditelji odgajani s idejom da sebi izgrade stabilne karijere. Ovako nekako:
Lucyni roditelji naučili su da ih ništa neće skrenuti s puta prema tom zelenom karijernom travnjaku, ali i da će morati uložiti godine napornog rada kako bi ostvarili svoj cilj.
Tijekom 70-ih, 80-ih i 90-ih godina dogodio se nepredvidiv ekonomski napredak. Lucynim roditeljima u životu je išlo bolje nego što su očekivali. Zbog toga su u sebi razvili osjećaj zahvalnosti i optimizma.
S nešto blažim pristupom i pozitivnijim životnim iskustvom od svojih roditelja, Lucyni roditelji odgajali su Lucy s velikim optimizmom i idejama o beskrajnim mogućostima. I nisu jedini. Baby Boomeri diljem svijeta učili su svoje 'Ipsilone' da mogu biti što god žele, a pritom su im odgojem usadili i snažan osjećaj za vlastiti identitet.
To je generaciji Y usadilo veliki optimizam po pitanju očekivanja od vlastite karijere, do točke da 'zeleni travnjak' njihovih roditelja nije bio dovoljan. Pojednostavljeno rečeno, na travnjacima generacije Y raste cvijeće.
I to nas dovodi do prve činjenice o generaciji Y:
1) Generacija Y je izrazito ambiciozna
Ovi ljudi traže puno više od svoje karijere nego što pružaju mogućnosti i sigurnost u kojima su uživali njihovi roditelji. Zapravo, ono što je njihovim roditeljima bio ispunjeni san, njihovoj djeci iz današnje perspektive po ničemu ne djeluje posebno - oni žele živjeti Svoj Osobni San.
"Slijedi svoju strast" fraza je koja postoji tek zadnjih 20 godina, dok pojmovi "stabilna karijera" i "ispunjujuća karijera" već odavno nisu u modi.
Da razjasnimo: 'Ipsiloni' žele prosperiret koliko su to željeli i njihovi roditelji, ali povrh toga žele biti ispunjeni svojim karijerama, što je stavka o kojoj njihovi roditelji nisu previše razmišljali.
Događa se još nešto. Dok su karijerni ciljevi Generacije Y praktičniji i ambiciozniji, Lucy je kroz svoje djetinjstvo primala još jednu vrlo važnu poruku: da je posebna!
Što nas dovodi do druge važne činjenice o 'Ipsilonima':
2) Generacija Y živi u zabludi
"Naravno," zaključuje Lucy, "svatko će sam sebi pronaći ispunjujuću karijeru, ali ja sam jedinstvena i moja karijera i životni put isticat će se u gomili."
Dakle, povrh toga što se cijeloj generaciji podrazumijeva 'zeleni travnjak s cvjetnjakom', svaki pojedinac smatra da je upravo on predodređen za nešto još bolje. Zamislimo to kao blistavog jednoroga na prekrasnom zelenom travnjaku.
Zbog čega je ovo zabluda? Zato jer to misle svi...što jako mijenja definiciju 'posebnog'. Poseban, naime, znači biti bolji, veći ili drugačiji na bilo koji način. Međutim, ako svi misle da su u tom smislu posebni, sama riječ gubi svoje značenje.
Čak i sada, pripadnici Y generacije koji ovo čitaju misle "Istina. Ipak, ja spadam u tu nekolicinu posebnih" – i upravo je u tome problem.
Druga zabluda ove generacije dolazi do izražaja kada se pojedinci uključe u tržište rada. Dok su očekivanja Lucynih roditelja bila takva da će puno godina teškog rada dovesti do uspješne karijere, Lucy smatra da se uspješna karijera podrazumijeva za tako posebnu osobu kao što je ona, a na njoj je samo da odabere pravac kojim želi ići. Njezina karijerna očekivanja izgledaju ovako nekako:
Nažalost, svijet nije tako dobronamjerno mjesto, a razvoj karijere težak je put. Iza odličnih karijera stoji puno odricanja, truda, puno uspona i još više padova - ništa drugačija nije niti situacija u manje uspješnim karijerama bez 'cvjetnih travnjaka' i 'svjetlucavih jednoroga'. No čak i ako sve to stavimo na stranu, ostaje činjenica da nema previše uspješnih ljudi koji su svoj uspjeh ostvarili u srednjim dvadesetim godinama.
Međutim, predstavnici generacije Y neće sve te tvrdnje tako lako prihvatiti.
Paul Harvey, profesor na Sveučilištu New Hampshire, otkrio je da generacija Y ima 'nerealna očekivanja i snažan otpor prema prihvaćanju negativne povratne informacije' te 'idealiziranu sliku sebe'. On kaže da su upravo 'neispunjena očekivanja velik izvor frustracije među ljudima koji imaju visoko samopoštovanje i osjećaj vlastite vrijednosti'. "Ti ljudi često osjećaju da imaju pravo na određeni stupanj poštovanja i nagrada koji ne mora biti u skladu s njihovim sposobnostima ili uloženim naporom, pa upravo iz tog razloga i ne dobivaju često puta poštovanje i nagrade koje očekuju."
Onima koji zapošljavaju 'Ipsilone', Harvey predlaže da na razgovoru za posao postave sljedeće pitanje: "Imate li općenito osjećaj da ste bolji od svojih kolega…i ako je tako, zbog čega to mislite?" On tvrdi da 'ako kandidat odgovori potvrdno, ali mu je teže argumentirati drugi dio pitanja 'zašto?', postoji problem s pitanjem polaganja prava na nešto. To je zato jer je percepcija polaganja prava često bazirana na neutemeljenom osjećaju superiornosti i prava. Vjerojatno su ih odgajali da vjeruju kako su posebni ali nedostaje im bilo kakav opipljiv argument za takvo uvjerenje."
A budući da stvarni svijet uzima u obzir cijeli niz faktora, Lucy se nekoliko godina nakon stjecanja diplome nalazi ovdje:
Lucyna ekstremna ambicija, u kombinaciji s arogancijom koja proizlazi iz zablude o vlastitoj vrijednosti, rezultirala je ogromnim očekivanjima već u ranim studentskim danima. A njene realne zapreke u uspredbi s očekivanjima dovode do toga da se Lucyna razina sreće kreće silaznom putanjom.
No, tu nije kraj lošim vijestima. Povrh svega, Ipsiloni imaju jedan dodatni problem koji obilježava cijelu generaciju:
3) Ipsiloni su izloženi javnosti
Naravno da su neki ljudi iz generacije Lucynih roditelja postali uspješniji od njih samih. Možda su njeni roditelji čak i imali neke informacije o tome s vremena na vrijeme, ali većina ljudi njihove generacije nije znala previše o tome što se događa s tuđim karijerama niti su se time opterećivali.
Lucy je, s druge strane, stalno na meti modernog fenomena: kreiranje osobnog imidža na Facebooku.
Društvene mreže za Lucy kreiraju svijet u kojem je a) vidljivo sve što drugi rade, b) većina ljudi predstavlja uljepšanu verziju sebe i c) ljudi koji se najviše hvale svojim karijerama obično i jesu oni čije karijere (ili odnosi) idu u odličnom smjeru, dok ostali, kojima ne ide tako uspješno, nisu skloni govoriti o svojoj situaciji. To Lucy daje pogrešan dojam da svima ide odlično, što samo pogoršava njeno nezadovoljstvo:
Zbog toga je Lucy ljuta ili, u najmanju ruku, frustrirana i ne osjeća se dovoljno dobrom. Zapravo, njezina je karijera vrlo vjerojatno počela vrlo dobro, ali njoj djeluje razočaravajuće.
Stoga, evo nekoliko savjeta za Lucy odnosno sve pripadnike Generacije Y:
Ostanite ambiciozni. Svijet pruža dovoljno mogućnosti za ambicioznu osobu i možete ostvariti uspjeh koji će vas ispunjavati. Možda nemate jasan smjer, ali neke se stvari rješavaju u hodu – samo počnite od nekud.
Prestanite misliti da ste posebni. Činjenica je da trenutno niste. Pogotovo ako ste još uvijek mlada osoba bez radnog iskustva. U tom slučaju nemate previše za ponuditi. Još. Međutim, ako ćete raditi marljivo, postat ćete posebni.
Ignorirajte ostale. Pomisao da je trava zelenija u tuđem dvorištu nije ništa neobično, ali u današnje vrijeme ta trava može izgledati kao veličanstvena livada. Istina je da svi imaju svoje sumnje, strahove i frustracije. Ako se fokusirate na sebe, nemate razloga uspoređivati se s drugima. Ostanite fokusirani, nastavite marljivo raditi i nemojte se opterećivati mišlju da vam svijet išta duguje.