Mnogi poduzetnici i manageri žale se na nepoduzetničko razmišljanje svojih zaposlenih, ali im istovremeno ne zadaju konkretne ciljeve. Kad brojke predstavljaju ciljeve, zaposleni su stimulirani da ih ostvare u vlastitom interesu i interesu poduzeća.
Nesigurnost demotivira
Zaposleni najčešće imaju poduzetničko razmišljanje – ali izvan radnog mjesta! Oni kupuju stvari, šire svoj životni prostor, angažiraju se privatno, no to samo djelomično vrijedi za poduzeće u kojem rade. Zašto je tako? Jer privatno imaju jasno postavljene ciljeve.
Da li imaju takvu situaciju i u poslu? Često nije tako. Zaposlenome nedostaju čvrsti i sigurni orijentiri. Njegov rad može biti u svakom pogledu devalviran. Kako se onda od njega može očekivati poduzetnički angažman?
Transparentnost motivira
Brojke motiviraju! Ako se daju precizni ciljevi, onda su i zadaci koji vode tim ciljevima u redu postavljeni, a najbitnije je da su ostvareni rezultati u skladu sa zacrtanim očekivanjima. Zaposlenik je onda upoznat s činjenicama kako stoji, kamo ide i što treba učiniti. Brojke, podaci i činjenice motiviraju bolje nego sve drugo.
Pokazati prave podatke
Za motivaciju zaposlenih koriste se brojke koje pokazuju:
U praktičnom primjeru daju se količinski i kvalitativni ciljevi poduzeća sa mjerilima, kojima se određuju pojedinačni rezultati i utvrđuje primjena stimulativnog sistema u skladu sa unaprijed preciziranim skalama i iznosima.
[" target="_blank">[" border=0 alt="Povećajte sliku"> | Tablica 1. Količinski i kvalitativni ciljevi poduzeća kao kriteriji za stimulacije (za uvećanje kliknite na sliku) |