Riječ je o radnicima koji su legalno došli u Njemačku, a na kraju završe bez plaće, dokumenata i prava, a po satu zarade jedan euro.
Neljudsko izrabljivanje migranata događa se i u Njemačkoj, najjačem europskom gospodarstvu pa i oni koji su legalno došli ovamo, čak i iz članica Europske unije, često rade pod ponižavajućim uvjetima. Sada se za njihova prava bori Savez njemačkih sindikata.
Nada u dobru zaradu i slatkorječiva obećanja privlače ljude iz Rumunjske ili Bugarske, Poljske ili Litve na posao u Njemačkoj, ali često ih tamo dočeka nešto sasvim drugo: težak rad pod neljudskim uvjetima koji je slabo plaćen, a neki ostanu i potpuno bez plaće, piše Deutsche Welle. Riječ je najčešće o poslovima u graditeljstvu, gastronomiji ili hotelijerstvu, transportu ili čišćenju, pojašnjava Dominique John, voditelj projekta "Fer mobilnost" Njemačkog saveza sindikata (DGB).
DGB je u nekoliko velikih gradova uspostavio savjetovališta u kojima pogođene osobe mogu dobiti savjet. Prema jednoj upravo objavljenoj studiji mnogi migranti iz istočne Europe rade pod istim uvjetima kao i Nijemci, ali "mi mislimo da neki poduzetnici djelomice sustavno koriste strane zaposlenike kako bi snizili plaće i pogoršali uvjete rada", kaže Dominique John.
Kao primjer može poslužiti 13 rumunjskih radnika koji su dva mjeseca radili na jednom velikom gradilištu u Frankfurtu na Majni. Tvrtka im je obećala sigurno radno mjesto i osnovnu plaću od 1200 eura. "Kada su stigli poslodavac je najprije pokupio njihove putovnice i ostale dokumente na dva dana", kaže John, "a onda su morali nešto potpisati. Sad oni u biti rade kao samostalni poduzetnici za novog subpoduzetnika."
Tako u slučaju nesreće ili bolesti nemaju nikakvo osiguranje preko poduzeća. Osim toga šef im je dao samo nešto malo novca, tek toliko da idućeg dana mogu doći na posao. "Kad se sve zbroji imali su satnicu od malo više od jednog eura."
Slično se dogodilo šestorici Poljaka u Kölnu. O njima se sad brine Horst Küsters, u sindikatu Verdi zadužen za slučajeve ekstremnog izrabljivanja. Oni su radili za jednu tvrtku koja gradi skele: šest pa i sedam dana u tjednu, deset do 12 sati na dan. Ali, umjesto obećane plaće dobili su 50 do 70 eura mjesečno. "Uvijek im je obećavano da će sljedeći put dobiti više", kaže Küsters za Deutsche Welle. "U studenom i prosincu je onda bilo loše vrijeme, nitko nije trebao skele. Radnici nisu dobili ni ono malo novca za jelo. Gladovali su. Najprije samo morao preko humanitarnih organizacija kao što je Pučka kuhinja u Kölnu za njih osigurati hranu", kaže Küsters.
Kad su se Poljaci obratili sindikatu njihov bivši poslodavac im je prijetio. Došao je s četiri snažna muškarca i pokušali su upasti u stan. U tom trenutku Poljaci nisu bili svjesni da su mogli zvati policiju, objašnjava Küsters. U međuvremenu je protiv subpoduzetnika podnesena kaznena prijava, a kelnski Sud za radne sporove uz pomoć sindikata nastoji da oštećeni dobiju svoje plaće.
Solidarnost
Radnici iz istočne Europe nisu članovi njemačkih sindikata, ali sindikati se zauzimaju za njih "zbog solidarnosti i pravde", kaže Küsters.
Ipak, i sindikati imaju od toga koristi, priznaje Dominique John iz DGB-a. "Radnici koji su organizirani u njemačkim sindikatima imaju naravno od toga koristi. Zaposlenici koji dolaze izvana moraju biti tako integrirani da se ne nude za damping-plaće. To je i u našem interesu. Zato ih nastojimo poduprijeti." DGB namjerava još proširiti mrežu savjetovališta.Ta aktivnost sindikata je razmjerno nova. Dugo su i oni u pogođenima vidjeli samo ilegalne doseljenike koji rade na crno i domaćima oduzimaju radna mjesta. Ali sada u migrantima vide kolege, a ne konkurente, kaže Norbert Cyrus iz hamburškog Instituta za društvena istraživanja koji to pozdravlja.
Potrebna suradnja medija
Norbert Cyrus iz hamburškog Instituta za društvena istraživanja za Saveznu vladu istraživao je kako se najbolje može pomoći osobama pogođenim ekstremnim izrabljivanjem. On drži da ponuda savjetovališta mora biti proširena uz uključivanje humanitarnih organizacija i udruga stranaca. Sindikati zahtijevaju da se o tomu više govori u medijima jer šutnja otežava pružanje podrške, kaže Horst Küsters.
Izvor: Poslovni.hr
