Najsvježiji rezultati istraživanja na website MojPosao govore kako čak 77,1% zaposlenih Hrvata smatra da im treba dodatno obrazovanje, ali poslodavac im to ne omogućuje.
Konkretno, njih 42,3% se izjasnilo da im edukacija treba, a "poslodavac ne ulaže ništa", 20,8% smatra da poslodavac ulaže "značajno premalo", a 14,1% da poslodavac "ulaže ponešto premalo".
Istraživanje je proveo MojPosao za potrebe EduCentra, centralnog informacijskog mjesta za ponudu i potražnju edukacije u RH, a provedeno je tijekom rujna i listopada 2005. na uzorku od 1.501 posloprimaca i 45 poslodavaca.
Prema istom istraživanju:
čak 83% zaposlenika sudjelovalo bi u troškovima profesionalne edukacije kad bi poslodavci ulagali više u edukaciju;
čak 35,8% zaposlenika bi, štoviše, sudjelovalo s 50% ili više;
u prosjeku, zaposlenici bi sudjelovali s gotovo trećinom troškova, točnije 31,4%, samo kad bi poslodavac više ulagao u edukaciju.
Navedeni rezultati su vrlo zanimljivi u kontekstu i u skladu s rezultatima nedavnog istraživanja "Može li se zadovoljstvo platiti" koje je proveo MojPosao na uzorku od gotovo 1.600 ispitanika.
Prema tom istraživanju:
svega 7,2% ispitanika je "vrlo zadovoljno" poslom,
28,4% "zadovoljno",
27,1% "niti zadovoljno, niti nezadovoljno", a
čak 37,4% "nezadovoljno" ili "vrlo nezadovoljno" poslom.
Sljedeći su načini izražavanja nezadovoljstva poslom:
79% njih intenzivno razmišlja o promjeni posla,
55% ulaže manje truda u posao,
32% ne mari za rezultate tvrtke,
22% si "skraćuje" radno vrijeme,
12% ne dijeli informacije,
12% ulazi u sukobe s kolegama, a
8% ne prihvaća nova zaduženja.
Kako su ispitanici dobili mogućnost raspoređivanja određenog broja bodova za ponašanja koja ih najbolje opisuju, razvidno je da zaposlenici istovremeno koriste više oblika ovih ponašanja.
Ono što se kosi s uvriježenim mišljenjem jest podatak da plaća NIJE najvažnija odrednica zadovoljstva poslom. Konkretno, plaća, bonusi i ostale beneficije i nagrade utječu 14,3%, a mogućnost osobnog razvoja i razvoja kompetencija, te osjećaj ostvarenja svojih potencijala s 14,5% na zadovoljstvo poslom. Slijede mogućnost postizanja dobrih rezultata i priznanje za njih s 11,9%, odnos s kolegama i nadređenim s 12,7%, te kreativnost i sadržaj radnih zadataka 11,3 posto.
Ispitanici su u ovom slučaju mogli rasporediti određeni broj bodova za pojedine dimenzije zadovoljstva poslom.
Stres, kao element zadovoljstva poslom vrlo je značajan!
Prema anketi koju MojPosao upravo provodi, čak 71% Hrvata prihvatilo bi manje stresan posao, od kojih 41% "odmah, bez razmišljanja", a 30% bi "ali s plaćom smanjenom do određenog postotka" koji je uglavnom između 10% i 20 posto!
Formalna sigurnost radnog mjesta za velik broj Hrvata više nije presudna.
Prema nedavnoj anketi na MojPosao (na uzorku od 563 ispitanika) pitali smo ispitanike pod kojim uvjetima bi svoj stalni radni odnos zamijenili s radnim odnosom na određeno vrijeme.
46,0% bi ga zamijenilo da novi posao nudi mnogo bonusa i mogućnost da se pretvori u stalno zaposlenje.
Za 23,3% bi ga zamijenilo ako će moći raditi nešto vrlo zanimljivo što će "dobro izgledati" u životopisu.
Samo 16,3% ispitanika nikada ne bi prihvatilo posao na određeno vrijeme makar on sadržavao mnoštvo beneficija.
Hrvatski zaposlenici osjećaju veliki rascjep između vlastitih sposobnosti i stava prema poslu i mogućnostima koje im radno mjesto pruža. Tako:
87% zaposlenika smatra da su dorasli radnim zadacima;
69% njih da poštuju profesionalnost i znanje svojih nadređenih;
68% ih smatra da raspolažu odgovarajućom opremom za rad;
65% da se uspješno nose s razinom stresa;
59% da koriste svoja znanja i sposobnosti.
S druge strane,
33% zaposlenika istovremeno izjavljuje da nisu adekvatno plaćeni za svoj posao;
34% da pozicija ne odgovara njihovim sposobnostima.
Na ovo pitanje su ispitanici dobili mogućnost raspoređivanja određenog broja bodova za izjave koje ih najbolje opisuju.
Naposljetku, velike su razlike u razmišljanju i planiranju svoje karijere zadovoljnog i nezadovoljnog zaposlenika.
Primjerice:
50,9% nezadovoljnih zaposlenika kao glavno očekivanje u razvoju karijere navodi "promjena tvrtku zbog pružene prilike u napredovanju". Isto navodi svega 6,7% onih koji se deklariraju kao "vrlo zadovoljni".
70,6% "vrlo zadovoljnih" zaposlenika kao glavno očekivanja u svom razvoju karijere navodi "razvijati svoja znanja kako bi postali bolji specijalisti u struci" ili "napredak cijele tvrtke i mene zajedno s njom"", dok svega 23,4% (ili za dvije trećine manje) navodi ove dvije opcije kao glavna očekivanja u daljnjem razvoju karijere.
