Česte promjene zaposlenja mladih ljudi sve su raširenija pojava u Kini. Između ekonomskog napretka i erozije tradicionalnih vrijednosti, zemlja "željezne zdjele riže" – gdje su zaposlenici nekad ponosno služili poslodavcu do smrti – postala je zemlja brzih promjena poslova. Mnoge kompanije, u užurbanim provincijama poput Šangaja i Guandonga, izgube od 1 do 3 zaposlenika na godinu.
Promjene zaposlenja posebno su zastupljene kod mladih urbanih ljudi u ranim dvadesetima, generacija koja je nastala onda kad je službeni Peking dozvolio jedno dijete po obitelji. Ovi radnici uživali su više blagostanja te imaju i veća očekivanja od poslodavaca.
Najčešće vrijeme odlaska zaposlenika iz tvrtke, ujedno i najkritičnije za kompanije, jest vrijeme oko kineske nove godine, kad većina radnika dobije bonus, koji često nekoliko puta nadmašuje mjesečnu plaću.
Tako poslodavci više troše, poslovanje trpi i nadnice se povećavaju. Mnogi mladi radnici krive poslodavce za sve rašireniju pojavu čestih promjena zaposlenja tvrdeći da se dovoljno ne trude da zadrže zaposlenike. Beneficije koje nude, ne razlikuju se mnogo od poslodavca do poslodavca. Mnoge kompanije ne nude mogućnost napredovanja.
Nedavno istraživanje tvrtke Hewitt, pokazalo je očitu razliku između Kine i drugih azijskih nacija: novac je glavni razlog promjene posla, za razliku od karijere i radnih procesa koji su važniji ostalim Azijatima.
Lu Le, 24-godišnja web-dizajnerica promijenila je posao šest puta u zadnjih tri godine povećavši si plaću za dodatnih 100 USD prilikom svake promjene posla.
Chen Wei, menadžer u Xiangcai Securities naziva Lu "profesionalnom mjenjačicom poslova". U tvrtki u kojoj radi to nije novost – trećina zaposlenika godišnje da otkaz zbog drugog posla.
Za roditelje današnjih mladih zaposlenika u Kini, bila je čast raditi tamo gdje su potrebni i velika sramota biti nezaposlen, dok današnja kineska mladež jedan mjesec naporno radi da bi drugi mjesec mogli uživati bez puno briga.
U isto vrijeme strane kompanije su direktno ulagale u kineski ekonomski razvoj. Mnoge od njih su uložile u Kinu zbog jeftine radne snage. Koliko je lako uložiti u Kinu, toliko je lako i iz nje izaći, smatra Rick Dyck, američki tehnološki poduzetnik, vlasnik elektrana u Japanu, Južnoj Koreji i Kini, te zaključuje da svi govore o zaposlenicima koji često mijenjaju radna mjesta, međutim, kompanije rade gotovo istu stvar.
(T.K.)
Izvor:
LA Times