Europski ministri zapošljavanja na razgovorima u Luxembourgu koji su počeli u četvrtak i trajali do petka rano ujutro nisu se ponovno, i to četvrti put zaredom, uspjeli dogovoriti o tome treba li i dalje ostaviti mogućnost izuzeća od maksimalnog 48-satnog radnog vremena u EU-u, što je plafon koji je upisan u europski zakon, pišu svjetske agencije.
Nakon desetak sati pregovora, austrijski ministar gospodarstva Martin Bartenstein, čija zemlja predsjeda Europskom unijom do kraja lipnja, mogao je samo zaključiti da je došlo do neuspjeha.
Bili smo miljama od kompromisa jer su obje strane bile nepomirljive prema drugoj i izrazito borbene, rekao je Bertenstein nakon neuspjeha razgovora.
Sada sam vrlo skeptičan da možemo postići kompromis u budućnosti. Uvijek je teško doći do dogovora kada je jedna od strana sretna sa statusom quo, rekao je Bartenstein.
Dvije skupine zemalja članica sukobljavaju se oko izuzeća od 48-satnog radnog vremena. Jednu skupinu predvodi Velika Britanija, a podupiru je Njemačka i većina novih zemalja članica, koje kažu da je izuzeće, "opt-out", zapravo sloboda izbora.
S druge strane, tu su Francuska, Švedska, Belgija, Portugal i Španjolska koje traže progresivno ukidanje "opt-out" u ime zaštite radnika, pojašnjava agencija AFP.
Europski ministri zapošljavanja pokušavaju od jeseni 2004. postići dogovor o reviziji Direktive o radnom vremenu.
Njemački ministar zapošljavanja Gerd Andres rekao je da je mogućnost izuzeća od 48-satnog radnog tjedna od izrazito velike važnosti za radnike, primjerice vatrogasce i liječničko osoblje, kažu diplomati, a prenosi agencija dpa.
Diplomati kažu da je Austrija ponudila kompromis po kojem bi oni koji potpišu da su spremni raditi više od 48 sati tjedno trebali imati mogućnost promjene mišljenja u sljedećem godišnjem ugovoru o radu, te da poslodavci moraju službeno obrazložiti zbog čega su potrebni dodatni sati. Međutim, kompromis nije dogovoren.
Europska Direktiva o radnom vremenu prvi put je usvojena 1993. kako bi zajamčila veće zdravlje i sigurnost radnika, ali je dala mogućnost izuzeća zemljama pod nekim posebnim uvjetima. Slučaj je otvoren ponovno nakon što je Europski sud pravde 2002. i 2003. presudio da sati koje radnici provode u dežurstvu, zapravo aktivno ne radeći, trebaju biti priznati u radno vrijeme. Time se broj radnika koji su radili više od 48 sati tjedno izrazito povećao.
Europska komisija stoga je predložila klauzulu "neaktivnog dežurstva" koje se ne bi brojalo u radnom vrijeme, ali ni to nije donijelo rezultate.
Klauzulu "opt-out" najčešće koriste Britanci, Cipar i Malta, dok je Njemačka i Luxembourg koriste povremeno, kaže Europska komisija.
(Hina)
