Relativno snažan gospodarski rast Zapadnog Balkana, koji se u posljednjih nekoliko godina još i ubrzao, ne prate slična poboljšanja na tržištu rada. Upravo suprotno, stopa nezaposlenosti u zemljama Zapadnog Balkana u stalnom je porastu od 2000. godine. Istaknuto je to na konferenciji Međunarodne organizacije rada (International Labour Organization – ILO), održanoj u Ženevi.
Dinamika gospodarskog rasta do sada nije potaknula zapošljavanje, već je došlo je do pojave masovne nezaposlenosti i nema naznaka da će se ona ubrzo smanjiti, kazala je zamjenica regionalnog direktora za Europu i Centralnu Aziju ILO-a, Alena Nesporova.
Između 2000. i 2004. od svih zemalja u regiji jedino je Hrvatskoj uspjelo povećati zaposlenost, iako za samo 0.7 posto. U BiH je, na primjer, unatoč godišnjem gospodarskom rastu od 4,2%, stopa zaposlenosti pala za 1%, a u Makedoniji za čak 4% unatoč godišnjem rastu gospodarstva od 1,3 posto. Do 2004. stopa nezaposlenosti u Hrvatskoj dosegla je 14%, u Srbiji i Crnoj Gori 28%, te golemih 45% u BiH.
Na ženevskoj konferenciji okupili su se predstavnici zemalja Zapadnog Balkana i Trojke EU – Austrije, Njemačke i Finske, kako bi pokušali utvrditi što je potrebno učiniti da bi gospodarski rast pridonio i povećanju zaposlenosti.
Na konferenciji je predstavljen koncept flexicurity (fleksibilna sigurnost), koja je u središtu Socijalne strategije EU i njene Strategije za tržište rada, te u središtu Globalne agende za zapošljavanje ILO-a. Cilj tog koncepta je postizanje najveće moguće sigurnosti za radnike, u vrijeme povećane kompetitivnosti i konkurencije koje su rezultat globalizacije, te strukturna reforma i jačanje nacionalnih institucija koje se bave tržištem rada.
Flexicurity ne znači sigurnost radnog mjesta i cilj tog koncepta nije izbjeći otpuštanja nego osigurati da oni koji izgube posao u najkraćem mogućem vremenu pronađu novi. To zahtjeva veća ulaganja u obrazovanje i obučavanje te aktivnu potporu onima koji traže posao. Taj pristup ide u prilog i poduzetnicima, jer oni trebaju radnu snagu koja je i fleksibilna i dobro osposobljena, istaknuo je povjerenik EU za zapošljavanje i socijalna pitanja, Vladimir Spidla.
Taj pristup priznaje potrebu za većom fleksibilnošću tržišta rada koja se, na primjer, ostvaruje mogućnošću zapošljavanja na određeno vrijeme i mogućnošću otpuštanja zaposlenika kako bi tvrtka ostala konkurentna na globalnom tržištu. Međutim, u središnjoj i istočnoj Europi raširena politika fleksibilizacije i deregulacije tržišta rada nije pridonijela njegovoj većoj učinkovitosti i povećanju zaposlenosti.
A predstavnici zemalja požalili su se da je konkurentnost zemalja u međunarodnim okvirima čak i pala nakon usvajanja zakona koji su tržište rada učinili fleksibilnijim. Stoga se i postavlja pitanje zašto bi vlade zemalja regije trebale smanjiti socijalnu zaštitu svojih radnika, čak i ispod nivoa one u EU, kada se sve te zemlje žele priključiti EU, a fleksibilizacijom nije postignut željen učinak.
Zbog toga se javlja potreba za novim pristupom gdje će fleksibilizacija tržišta rada biti upotpunjena povećanom mogućnosti za zapošljavanje, sigurnošću i aktivnom politikom na tržištu rada. Ako se potreba zaposlenika za sigurnošću ne uzme u obzir to neće imati samo negativan utjecaj na pojedince, već i na gospodarstvo u cjelini.
Iako je sudionicima konferencije jasno da se jedan model ne može primijeniti na sve zemlje regije jednako, ipak su prepoznati neki ključni elementi za uspješno provođenje politike fleksibilizacije tržišta rada: zakoni koji će na prikladan način regulirati radne odnose, sredstva za provođenje aktivne politike na tržištu rada, ulaganja u obrazovanje, dodatno osposobljavanje i cjeloživotno učenje, snažna socijalna zaštita, te podrška reformi od strane svih socijalnih partnera.
Predstavnici zemalja regije istaknuli su još neke probleme tržišta rada u zemljama koji uvelike onemogućavaju fleksibilizaciju, a to raširenost rada na crno, slaba osposobljenost radne snage, nedostatak sredstava za obrazovanje, nepostojanje socijalnog dijaloga, te preslabe i neučinkovite institucije. Također, istaknuli su da je u reformi i rješavanju tih problema zemljama regije neophodna pomoć EU i Međunarodne organizacije rada.
(T.B.)
Izvor:
ILO
