Ravnopravnost poslova u Hrvatskoj još uvijek proživljava tri najveće bolesti koje bi, sukladno Nacionalnoj politici za promicanje ravnopravnosti spolova, trebale biti u cijelosti riješene do 2010. godine.
U prvom redu je riječ o neravnopravnosti žena na tržištu rada, neravnopravnosti u procesu odlučivanja, odnosno u politici, te nasilju nad ženama, zbog čega je Vlada donijela posebnu nacionalnu strategiju.
Nacionalna politika donosi i akcijski plan djelovanja koji se temelji na usuglašavanju zakonodavstva s onim iz EU-a.
U Hrvatskoj je od ranije postoje osnovni institucionalni mehanizmi za suzbijanje neravnopravnosti među spolovima, posebice kroz nove zakone i instituciju pravobranitelja za ravnopravnost spolova.
Međutim, osnovni je problem bio nepostojanje statističkih izvješća prema spolu, što je onemogućavalo ocjenu stvarnog stanja.
Žene u Hrvatskoj čine više od polovice ukupnog stanovništva, ali ne sudjeluju u jednakom omjeru u donošenju političkih odluka. Istodobno, broj žena među nezaposlenima bitno je natpolovičan (do 60% nezaposlene populacije), a plaće koje žene primaju u prosjeku su 20% manje od plaća muškaraca.
Udio žena u poduzetništvu ne prelazi 30%, a slaba je zastupljenost u upravnim odborima javnog i privatnog sektora. Na rukovodećim položajima u 100 vodećih hrvatskih tvrtki samo je 6% žena.
Ipak, broj žena u Saboru i Vladi sustavno raste, no problem podzastupljenosti žena u odlučivanju lokalnih zajednica još uvijek je vrlo očit.
(A.T.)
Izvor:
Vjesnik
