Troškovi liječenja zaposlenika koji su na bolovanju iznose
više od 200 milijuna godišnje, a hrvatsko gospodarstvo
tako u jednoj godini na bolovanja posredno izgubi čak 1,5 milijardi kuna, procijenio je, na Danima hrvatskog osiguranja, dr. Stjepan Turek, savjetnik predsjednika Hrvatske
gospodarske komore za razvoj i istraživanje te bivši direktor Hrvatskog
zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO).
Turek je upozorio da je provedbom novog Zakona o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu moguće značajno popravljanje situacije, no u nju je potrebno uložiti izniman napor jer se otpori očekuju sa svih strana.
Ako želimo da osiguranje radnika i zaštita na radu dobro krene, treba sve sudionike te provedbe pomno pripremati mjesecima da nam se ne bi ponovilo da zakon zaživi samo na papiru, istaknuo je Turek te podsjetio da u zadnjih pet godina raste broj bolovanja, no zanimljivo je da se epidemiološki podaci mijenjaju.
Prema podacima HZZO-a, u zadnjih je pet godina kontinuirano rastao broj bolovanja pa je tako 2005. na 1,4 milijun zaposlenih bilo čak gotovo 1,1 milijun dana bolovanja, što je dvostruko više dana nego 2002. godine. U porastu je i broj ozljeda na radu, na 1.000 zaposlenika lani je bilo više od 80 ozljeda na radu, zabilježeno je i 45 smrtnih slučajeva na 1.000 zaposlenih, a od toga gotovo 20 izravno je vezano uz rad.
Prije tridesetak godina izjednačavanje osnovne i specifične zdravstvene, postupno je dovelo do gašenja specifične zdravstvene zaštite, podsjetio je Turek te dodao da su se s time izgubili i troškovi medicine rada u ukupnim troškovima obveznog osiguranja. No, negativna posljedica uvođenja medicine rada u primarnu zaštitu jest potpuni nesrazmjer broja osiguranika na jednog specijalista medicine rada.
Tako primjerice u Primorsko-goranskoj županiji, jedan specijalist medicine rada zadužen je za nešto više od 4.000 osiguranika, a u Požeško-slavonskoj za gotovo 21.000 ljudi. Nadalje, pojedini specijalisti medicine rada imaju i ugovor s HZZO-om u svojstvu izabranog doktora obiteljske medicine, a specijalisti medicine rada ugovaraju cijenu usluga s poslodavcima.
Zato ne postoje jasni financijski pokazatelji cijele djelatnosti niti stvarni epidemiološki podaci, a upitno je stanje zaštite zdravlja na gradilištima i okolišu, upozorio je Turek.
Također postoji velik broj prerano umirovljenih radnika, no nema podataka o utjecaju radnog mjesta na oštećenje zdravlja, osim kad je primarni uzrok profesionalna bolest ili ozljeda na radu.
HZZO pak evidentira troškove vezane uz profesionalne bolesti, koji su vrlo niski, te poslodavcima vraća dio neutrošenih sredstva, a takvom politikom poslodavac nije obvezan ukloniti štetne radne uvjete.
Rješenje je, ističe Turek, uvjeriti osiguravatelja i poslodavca, ali i radnike, da se zaštita na radu i stvaranje zdravijih uvjeta na poslu vrlo konkretno isplate. To znači da bi se radnici trebati naviknuti na zaštitne rukavice i uvidjeti da im čuvaju ruke, a poslodavci bi trebali shvatiti da im je mnogo isplativije uplatiti osiguranje radnika, od plaćanja visoke odštete za preminule radnike koji bi ostali na životu da su bili pravilno zaštićeni.
Takve obveze će stupiti na snagu tek nakon osnivanja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu, što se očekuje oko proljeća, koji bi u u šest mjeseci od osnutka trebao donijeti propise za provedbu zakona.
(T.N.)
Izvor:
Poslovni dnevnik
