U 2005. više od 3 milijuna radno sposobnih osoba diljem svijeta bilo je djelomice ili potpuno nesposobno za rad zbog AIDS-a, pokazalo je novo izvješće Međunarodne organizacije rada (ILO). Prema ILO-u prevencija zaraze i liječenje mogli bi donijeti brojna poboljšanja svjetskoj radnoj snazi i gospodarstvima zemalja.
Za radnike koji žive s AIDS-om zaposljenje je ključni osiguravajući čimbenik, a bolja dostupnost učinkovitih anti-retroviralnim (ARV) lijekovima poboljšava im radnu sposobnost.
Povezanost liječenja i povećanja produktivnosti ILO je dokazao svojim istraživanjima u Keniji i Tanzaniji. Primjerice, prema procjenama njihovih stručnjaka tanzanijskom radniku s AIDS-om, koji je zahvaljujući lijekovima uspio vratiti 75% svoje razine produktivnosti, dobio je 18 mjeseci produktivnog života, što je jednako zaradi od oko 1.000 američkih dolara mjesečno.
Izvješće je pokazalo da je radnik zaražen AIDS-om, koji se počeo liječiti 2004., mogao raditi u prosjeku još narednih 34 do 54 mjeseci. Prema ILO-u takvi rezultati zahtijevaju opsežnu akciju u borbi protiv AIDS-a na radnom mjestu, posebice u Africi i Aziji.
No, usprkos očekivanom povećanju dostupnosti ARV lijekovima, epidemija nastavlja imati vrlo štetan utjecaj na radnu snagu. Stabilizacija broja sudionika u svjetskoj radnoj snazi, koji su nesposobni za rad, očekuje se do 2020., ali će nastaviti rasti u afričkim zemljama.
Pristup ARV lijekovima kasni u siromašnim okruženjima, iako je i tamo bilo napretka, a procjene broja radno sposobnih, koji će oboljeti ili umrijeti zbog zaraze, samo naglašavaju hitnu potrebu za najvišom razinom liječenja, naglasio je jedan od autora izvještaja, Odile Frank te dodao kako će se u suprotnom slučaju ostvariti procijenjeni gubici u radnoj snazi.
Uzevši u obzir globalni utjecaj zaraze na sve radno sposobne osobe, broj umrlih od AIDS-a do 2010. porast će na 4.1 milijuna, a 2020. dosegnut će 4,5 milijuna, čak i s očekivanim povećanim pristupom ARV-u.
U zaključku izvještaja stoji kako svaki sačuvani život radno sposobne osobe predstavlja potencijalni dobitak u produktivnosti za državno gospodarstvo, ali isto tako predstavlja prepoznavanje osnovnih prava svake zaposlene osobe.
(T.N.)
Izvor:
ILO
