U krizi je izgubljeno oko 150.000 radnih mjesta, a cijena rada je ostala gotovo ista
Prosječna bruto satnica u Hrvatskoj u prosincu 2009. godine iznosila je 42,39 kuna, pokazuju podaci Državnog zavoda za statistiku. Usporedba s prosincem 2008. godine govori da je trošak rada u Hrvatskoj po satu, na kraju 2009. pao za 0,7 posto, odnosno 5,2 posto u odnosu na studeni 2009. godine.
Pokazuju li te brojke početak trenda pada cijene domaćeg rada, koji je, u situaciji gotovo fiksiranog tečaja, u kratkom i srednjem roku zapravo jedini način povećanja konkurentnosti domaćega gospodarstva?
Analitičari se ne slažu s tom tezom jer zbog rigidnosti domaćeg tržišta rada i velikog utjecaja države, veća smanjenja plaća u Hrvatskoj po njima nisu moguća, piše Iva Ušćumlić Gretić u Business.hr-u.
U vrhu po bruto plaćama
Dokazuju to i poučkom iz ove krize u kojoj je izgubljeno oko 150.000 radnih mjesta, a pritom je trošak rada ostao gotovo isti. Dakle, gotovo je izostalo amortiziranje krize putem smanjenja plaća na nacionalnoj razini.
Uz to, lanjski blagi pad satnica u Hrvatskoj nije jedini u Europi. Primjerice, tijekom 2009. godine trošak rada po satu u Litvi je pao čak za 4,9 posto, u Velikoj Britaniji 0,8 posto, a u Estoniji za 0,5 posto. U drugim državama eurozone cijena satnice nije otišla "u minus", ali za razliku od prethodnih godina kada je snažno rasla, prošle je godine taj trend naglo zaustavljen.
"Prema bruto plaćama Hrvatska je visoko pri vrhu ljestvice europskih zemalja", tvrdi Zdeslav Šantić, glavni analitičar Splitske banke i dodaje da će na iznosima bruto plaća biti potrebne velike intervencije, posebno prilikom ulaska u EU.
Poslovanje skuplje za 40 posto
"Hrvatsku uskoro očekuje ulazak u EU i tada će se tvrtke suočiti i sa 40-ak posto većim troškovima poslovanja. Da bi se ostvarila konkurentnost hrvatskih tvrtki, trebalo bi smanjiti troškove rada, ali i ukinuti parafiskalne namete kako bi se utjecalo na snižavanje bruto plaća te na povećanje konkurentnosti", tvrdi Šantić.
"Problemi su jednako pogodili i razvijenije zemlje. Stvoren je višak radne snage na tržištu i cijena satnice je, naravno, pala", objašnjava Šantić i dodaje da se oporavak ne očekuje tako skoro. "Prvi znaci oporavka trebali bi biti vidljivi tek 2011., i to u zemljama eurozone. Naše bi tržište, kao i tržište zemalja regije, trebalo ipak nešto sporije reagirati".
Plaće visoke s obzirom na produkvitnost
Da je naša radna snaga preskupa, slaže se i analitičar Instituta za javne financije Predrag Bejaković. "Hrvatske su plaće osjetno više od plaća u zemljama u okruženju", tvrdi on i dodaje da su plaće niže nego u susjednoj Sloveniji, gdje je ipak viša produktivnost, što znači da je i jedinična cijena rada niža.
"Plaće su visoke s obzirom na nisku produktivnost rada, a niske s obzirom na troškove života koji su u Hrvatskoj visoki", tvrdi Bejaković. Uzimajući strukturu zaposlenih u obzir, kaže Bejaković, nije nikakvo čudo što Hrvatska nije zabilježila veći pad cijene rada.
"Postoji velika razlika između insidera, dakle onih koji su zaposleni i primaju plaću, i outsidera, odnosno nezaposlenih. S obzirom na visoku razinu čuvanja stečenih radnih prava, teško je zamisliti da će doći do većeg smanjenja plaća", tvrdi Bejaković.
A koliko su opravdane tvrdnje pojedinih europskih analitičara da snižavanje cijene rada jako utječe na izvozni potencijal pojedinih država? "Kratkoročno smanjenje cijene rada sigurno pridonosi konkurentnosti tvrtki, a samim time i izvozu. No, mislim da je to neodrživo na dulje staze", zaključuje Bejaković. (V. K.)
Izvor: Business.hr
