Rast nezaposlenosti nije uzrokovala samo kriza već i promjene koje su se na tržištu rada počele odvijati prije nje, kao što su razvoj tehnologije i rast outsourcinga. Tko su dobitnici, a tko gubitnici?
Ove će godine diljem svijeta raditi više od 3,1 milijarde ljudi. To je više nego ikada, pa ipak se osjeća kriza radnih mjesta. To nije samo zbog toga što je 205 milijuna ljudi – mnogo više nego prije nekoliko godina – u svijetu nezaposleno, ili zbog visoke nezaposlenosti među mladima. Radi se i o tome da kvaliteta poslova koji se nude pada, posebno za visokokvalificirane radnike u razvijenim zemljama.
Gallupov indeks podzaposlenosti sada iznosi 19% globalne radne snage. Sastoji se od nezaposlenih (7%) i onih koji imaju honorarni povremeni posao, ali bi željeli raditi više (12%). Prema podacima Međunarodne organizacije rada, u 2009. je nekih 1,53 milijarde ljudi, oko polovice globalne radne snage, bilo u 'ranjivom' zaposlenju.
Sve do globalne financijske krize 2008. bilo je rašireno uvjerenje da svijet uživa u razdoblju umjerenosti. Kombinacija mudrih poteza centralnih banaka, fiskalno razboritih vlada i fleksibilnih tržišta rada zauzdavali su povremeni rast nezaposlenosti. Vlade su na početku krize uložile znatna fiskalna i monetarna sredstva kako bi spriječile pojavu velike depresije. No, nezaposlenost se nije vratila na razinu prije krize, a vlade više nemaju kapaciteta za daljnje poticaje.
>>Vezano: Budućnost rada: veliki nesrazmjer na globalnom tržištu rada
U mnogim zemljama dugoročna nezaposlenost je drastično narasla. U SAD-u, primjerice, udio dugoročno nezaposlenih u ukupnom broju nezaposlenih skočio je na 30%, s 10% u 2007. To su šokantni podaci za one koji su mislili da će fleksibilnost američkog tržišta rada SAD spasiti od 'eurposkih' razina dugoročne nezaposlenosti.
Mladi najveće žrtve
Najveće žrtve krize su mladi. U 2007. stopa nezaposlenosti mladih je u zemljama članicama Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) iznosila 14,2%, u usporedbi s 4,9% za starije radnike. U prvom tromjesečju ove godine nezaposlenost mladih je iznosila 19,7%, a starijih 7,3%. U nekim zemljama situacija je još gora. U Španjolskoj je, primjerice, nezaposlenost među mladima skočila s 17,6% na vrtoglavih 44% u istom periodu.
Objašnjenje leži u praksi da su fleksibilni ugovori o radu koji omogućavaju lakše otpuštanje nuđeni novopridošlima na tržište rada, ali ne i već zaposlenima, pa kada su tvrtke morale raditi rezove oni su išli nauštrb mlađih radnika. Još je alarmantniji podatak da broj mladih koji ne rade, ali se ni ne obrazuju ili pohađaju dodatnu edukaciju, u zemljama OECD-a iznosi 16,7 milijuna, oko 12,5% populacije između 15 i 24 godine.
Još jedan razlog zašto su mladi toliko pogođeni je i činjenica da stariji nisu bili raspoloženi na odlazak u mirovinu kod prijašnjih smanjenja, kada su im nuđeni velikodušni paketi za odlazak u prijevremenu mirovinu. Takvi paketi su sada sve rjeđi, a kako zakoni zabranjuju diskriminaciju na temelju dobi, sve više ljudi radi dulje.
U nekim zemljama potezi vlada su učinili veliku razliku. Na primjer Njemačka je uspjela izbjeći rast nezaposlenosti zahvaljujući poticajnim mjerama za kratkotrajno zaposlene. U SAD-u je odluka predsjednika Obame da produlji mogućnost korištenja naknade za nezaposlene s 26 na 99 tjedana možda malo povećala dugotrajnu nezaposlenost, ali je isto tako usporila rast siromaštva. Dugoročni socijalni trendovi su također odigrali svoju ulogu, kažu stručnjaci i navode sve veću nevoljkost Amerikanaca da se sele u potrazi za poslom. U mnogim zemljama je i sve teže ostvariti naknadu za nezaposlene.
To su sve ozbiljni problemi. Mladi koji su bez posla dugo vremena na početku svoje karijere mogu ostati trajno obilježeni tim iskustvom i nikada se od njega ne oporaviti. Što su ljudi bez obzira na dob dulje nezaposleni, manje je vjerojatno da će ikada naći drugi posao.
Privremeni poslovi i utjecaj tehnologije
Mnogi od negativnih trendova na tržištu rada koji trenutno muče razvijene zemlje bili su očiti i prije izbijanja financijske krize iako ih je balon koji joj je prethodio prikrio, a kriza koja je uslijedila ubrzala. To je poslodavcima dalo izliku da rade što su željeli učiniti i ranije, ali su se suzdržavali, smatraju stručnjaci, jer mnogi sada ljude zamjenjuju tehnologijom.
Tvrtke se sada više oslanjaju na privremene honorarne radnike koji su mnogo fleksibilniji. U SAD-u je prošle godine broj takvih radnika dosegao novi rekord – 19,7% svih zaposlenih. A prema istraživanju koje je među američkim tvrtkama proveo McKinsey Global Institute, u sljedećih pet godina 58% ih očekuje da će koristiti više honorarnih privremenih radnika, a 22% očekuje da će outsourcati više poslova.
Sve je više zahtjeva za privremenim radnicima, a outsourcing je nastavio rasti. A prepuštanje posla zemljopisno udaljenim radnicima postaje sve lakše preko specijaliziranih internetskih stranica kao što su oDesk ili freelancer.com.
Ovi trendovi ne utječu nužno na broj poslova, već na njihovu kvalitetu, sigurnost, plaću i povlastice, kažu stručnjaci, što dovodi do podjele tržišta rada na dobre i manje dobre poslove u SAD-u i mnogim razvijenim zemljama. Postoji snažna veza između dobrog obrazovanja, veće zarade i nižeg (iako ne zanemarivog) rizika od nezaposlenosti. U SAD-u je stopa nezaposlenosti među visokoobrazovanima narasla s ispod 2% u 2007. na gotovo 5% u 2010., no za one sa srednjom stručnom spremom je narasla s 5% na 11%.
Interakcijski tip posla ima perspektivu
Prema McKinsey Global Institute postoje tri glavna tipa posla: transformacijski (koji uobičajeno uključuje fizički rad, kao što je na primjer građevina); transakcijski (kao što su rutinizirani poslovi u call centrima ili bankama, koje još uvijek često obavljaju ljudi ali mogu biti automatizirani); te interakcijski (koji se oslanja na znanje, stručnost i suradnju s ostalima, kao što je investicijsko bankarstvo ili konzultantske usluge u menadžmentu). Transformacijski tip posla je u dugoročnom padu u većini razvijenih zemalja i prebacuje se u rastuća gospodarstva, posebice Kinu, čak iako plaće u Kineskim tvornicama sada rastu.
Val zamjene ljudi tehnologijom pak počinje prodirati u transakcijski tip posla, brišući mnoštvo radnih mjesta u razvijenim zemljama. No, to se, smatraju stručnjaci, neće dogoditi s interakcijskim tipom posla, koji je teško standardizirati. U ovom tipu posla tehnologija poboljšava sposobnosti ljudi, stvarajući tržište na kojem su najkvalitetniji disproporcionalno dobro plaćeni. Transformacijski i transakcijski tip posla pati i od žestoke konkurencije, malih profita i niske plaće, dok najbolje interakcijske tvrtke koje svoj rad temelje na znanju nastavljaju debelo zarađivati.
Nejednakosti
U dva desetljeća koja su prethodila globalnoj financijskoj krizi dohodak kućanstava rastao je u svim zemljama OECD-a. U najvećem broju njih dohoci najbogatijih 10% kućanstava su rasli brže nego u 10% najsiromašnijih, što je produbilo nejednakosti. U 2008. prosječni dohodak najbogatijih 10% kućanstava bio je devet puta viši od onoga najsiromašnijih 10%.
Globalno, izlazak mnoštva ljudi iz siromaštva, smanjio je nejednakost u dohocima, iako mnogi ljudi koji rade na crno od toga nisu imali koristi. No, u većini zemalja nejednakost se posljednjih desetljeća povećala. U mnogim razvijenim zemljama događa se pad socijalne mobilnosti, koji sugerira i rastuću nejednakost prilika. Čini se da će, u većini zemalja, nejednakost nastaviti rasti.
Pa ipak, čak i u ovim teškim ekonomskim vremenima nedostaje talenata a vodeće svjetske kompanije žestoko se bore za njih. Prema podacima Manpowera, 34% poslodavaca u svijetu ima problema s popunjavanjem radnih mjesta poglavito s inženjerima i prodajnim osobljem. (T. B.)
Izvor: The Economist
