Oko 40% svih IT rješenja i usluga u Republici Hrvatskoj izvrši se za potrebe države.
O tim poslovima javnost najčešće saznaje tek ako su u pitanju takozvane 'kapitalne investicije', velika i kompleksna rješenja poput fiskalizacije, a ponekad o njima saznaju tek ako nešto ne funkcionira, piše Radoslav Dejanović za ICT Business.
Svaki put kad se spominje neki veliki državni posao na popisu su uobičajene velike hrvatske informatičke tvrtke. Razlog je jednostavan i posve ispravan: za velike poslove trebaju velike tvrtke. Velike tvrtke imaju shrpljenu ekspertizu, iskustvo i pamet; one mogu zadatak obaviti od početka do kraja.
No, ono što često zaboravljamo je i jednostavna činjenica da su i velike tvrtke nekad bile male. Počinjale su skromno, sa jednim, dva ili tri zaposlena, radeći softver za male naručitelje, polako gradeći reputaciju.
U čemu je razlika današnjih "starih", velikih tvrtki i današnjih "mladih", malih tvrtki? Čini se ogromna: tvrtke stare generacije rasle su na domaćem tržištu, a pravi uzlet doživjele bi zapravo tek kad bi "ušle u shemu" sa državnim aparatom, velikim i dovoljno financijski moćnim da naručuje sve veće i sve ozbiljnije projekte.
Današnje male tvrtke više ili manje u startu otpisuju državu i fokusiraju se na strance, svjesne da su državnu nišu već popunile velike domaće informatičke tvrtke i kako na borbu za domaće tržište ne treba gubiti vrijeme: vani je siguran posao i sigurna naplata posla.
Država svojim ponašanjem i svojim klijentelističkim odnosom prema tvrtkama čini u ICT branši istu štetu koju čini i u ostatku gospodarstva: fokusira se na nekoliko velikih igrača, a ostatak realnog sektora prepušta mutnim vodama domaćeg tržišta, nelikvidnog i kaotičnog.
Treba li država više pažnje posvetiti malim informatičkim tvrtkama? Maknemo li one zaista komplicirane projekte na stranu i osvrnemo li se malo oko sebe, otkrit ćemo mnoštvo stvari koje male informatičke tvrtke mogu odraditi barem jednako kvalitetno kao i velike, a posve sigurno jeftinije.
Možda najbolji primjer kako mali poduzetnici mogu trčati krugove oko informatičko-državnih simbionta je stranica Poplave.hr (http://poplave.hr): volonterska i posve privatna akcija nastala u vrijeme katastrofalnih poplava, ovo je stranica koja je aktivna i danas, te i dalje donosi informacije o događanjima u poplavama pogođenim područjima.
Koliko bi trebalo vremena, i koliko novca, da država u suradnji sa svojim informatičkim partnerima napravi ovako nešto?
Država itekako ima što za ponuditi malim tvrtkama, a male tvrtke mogu pritom ispostaviti brzo i kvalitetno izrađen proizvod – o cijeni da i ne pričamo.
Dok Premijer obilazi gigante po Americi nudeći im Liku i neke nejasne hrvatske prednosti, u isto vrijeme u vlastitoj zemlji imamo sve veći broj malih, agilnih informatičkih tvrtki koje rade za strance i rade uspješno. Država s njima nema nikakvu komunikaciju, niti te tvrtke žude za komunikacijom s državom. A mogli bismo čuda učiniti sa onim što imamo faktički u vlastitom dvorištu. No, one su male i nisu zanimljive državi. Iz nekog 'čudnog' razloga atraktivne su strancima.
Izvor: ICT business
