S jedne strane velik broj ljudi koji ne mogu pronaći posao, s druge, nedostatak kvalificiranih radnika u graditeljstvu, IT sektoru, turizmu, zdravstvu... Potpredsjednica Hrvatske gospodarske komore Mirjana Čagalj objašnjava kako se Hrvatska našla u ovoj situaciji te koje su kratkoročne i dugoročne mjere za rješavanje nastalog problema.
Hrvatska se sve više suočava s manjkom kvalificiranih radnika! Iako je tek ovogodišnji značajniji manjak turističkih djelatnika približio ovo pitanje javnosti, riječ je o problemu koji nadilazi turistički sektor i na koji poduzetnici u brojnim djelatnostima upozoravaju već nekoliko godina.
Zbog čega u zemlji s visokom stopom nezaposlenih tvrtke ne mogu pronaći kvalificirane radnike? Koji su sektori najugroženiji i je li uvoz radne snage kratkoročna 'vatrogasna' mjera? O svemu tome porazgovarali smo s Mirjanom Čagalj, potpredsjednicom Hrvatske gospodarske komore.
Nedostatak kvalificiranih radnika problem je o kojem se sve više govori. Prema Vašim podacima, koji sve sektori 'pate' zbog nedostatka kvalificirane radne snage i koliko je dugo (otprilike) ovaj problem prisutan u svakom od njih?
Svi sektori pate od nedostatka radne snage, počevši od turizma nadalje. Posebno je teška situacija u graditeljstvu i brodogradnji. Nedostatak radnika s potrebnim znanjima i vještinama sve više postaje ključni ograničavajući razvojni problem hrvatskoga gospodarstva u cjelini. Unatoč redovnom oglašavanju i traženju radne snage preko HZZ-a, poslodavci nikako ne mogu nadomjestiti radnike koji su otišli, jer na tržištu rada u Republici Hrvatskoj jednostavno nema takvog profila radnika u dovoljnom broju. Radnike koji su otišli, tvrtke ne mogu nadomjestiti niti putem povjeravanja dijela poslova drugim izvođačima, jer su gotovo svi poslovni subjekti u RH suočeni s problemom nedostatka radne snage.
Poznato je da je u posljednjih nekoliko godina u gospodarstvu, posebice od ulaska RH u EU, izgubljeno je mnogo radnih mjesta. Obujam proizvodnje i uslužih djelatnosti značajno je smanjen u nekim gospodarskim granama, poput graditeljstva. Kapacitet je umanjen do tog stupnja da je upitno preuzimanje novih narudžbi, odnosno poslova.
Mirjana Čagalj, potpredsjednica HGK
Stoga, oporavak u ovom razdoblju teško se može očekivati bez uvoza radne snage kao hitne i neophodne mjere, sve dok se ne uspostavi pravo tržište rada u RH.
Provedena ovogodišnja mjera s kvotama za uvoz strane radne snage koja se dogodila ove godine, pozitivan je pomak, ali dodijeljene kvote su premale i prilično nepravedno raspodijeljene. Pri dodjeli se nije vodilo računa o veličini i potrebama pojedinih poslovnih subjekata. Kriterij za dodjelu temeljio se isključivo na tome tko se prvi prijavio tako da su mnoge tvrtke ostale zakinute. Prijedlog je da se, u skladu s realnim potrebama pojedinog gospodarskog sektora, godišnja kvota za zapošljavanje stranaca za 2017. višestruko poveća te da se takva odluka donese što brže.
Problem nedostatka kvalificirane radne snage traje već duže vrijeme i produbio se jer se nije rješavao kada je to trebalo i nadležne institucije nisu imale sluha za njega. Tek se ove godine počeo rješavati, iako su gospodarstvenici na isti upozoravali već nekoliko godina.
Javnost je zbunjena paradoksalnom situacijom da s jedne strane postoji velik broj evidentiranih nezaposlenih ljudi, a s druge strane poslodavci se žale da im nedostaje radnika. Možete li pojasniti što se točno događa?
Ukupan broj nezaposlenih u evidenciji HZZ-a sugerira da postoji radna snaga za potrebe većinu gospodarskih grana u RH. Realnost je potpuno drukčija. Naša poduzeća rijetko kada mogu doći do onih radnika koje traže, bez obzira na povećani broj nezaposlenih na burzi. Primjerice, u 2008. godini bilo je 15.425 nezaposlenih u graditeljstvu, sada ih je 21.394, što znači da je u 2015. godini u evidenciji HZZ-a bilo oko 28% više registriranih građevinskih radnika, dakle onih koji su prijavljeni da nemaju i traže posao. No, kada poslodavci zatraže od Zavoda da im pronađe zidare, tesare, betonirce, armirače i mnoge druge građevinske struke, onda ispada da ih ne mogu dobiti, jer ih ima samo u njihovoj evidenciji. Ima nekoliko razloga tom fenomenu. Prosječna neto plaća u RH nije visoka pa su mnogi s burze rada otišli raditi u inozemstvo, a pritom se nisu odjavili.
Prosječna neto plaća u graditeljstvu u 2015. godini bila je 4.881 kn, odnosno za 14,5% je manja nego što je to prosječna neto plaća u gospodarstvu RH. Razumljivo, radnici ne žele raditi za tako niske plaće, pogotovo kada im se pruža mogućnost da u inozemstvu zarade više. Nadalje, hrvatski poslodavci ne isplaćuju plaće na vrijeme, drže radnike na minimalcu, radni uvjeti su nezadovoljavajući, općenito u RH vlada pravna nesigurnost zaposlenih. Također, rad na crno bolje se plaća, a ima i radnika koji nisu više u stanju raditi. Dodatni otegotni problem je taj što domaće tržište rada karakterizira vrlo niska stopa aktivnosti u odnosu na druge članice EU.
Možemo li pretpostaviti da su u ovom kontekstu najveći aktualni problem zapravo plaće i veliko porezno opterećenje plaća od strane države? Ministar financija Zdravko Marić već je najavio da će Vlada poduzeti određene reforme upravo u tom smjeru, hoće li ga Komora podržati?
Kao što smo naveli, plaće u pojedinim sektorima su, primjerice graditeljstvu, niske u odnosu na ostali dio gospodarstva. Također, zbog velikog poreznog opterećenja niže su nego što bi mogle biti jer poslodavac mora izdvojiti još gotovo jednu plaću kako bi platio svoga radnika.
Problem plaća i veliko porezno opterećenje na iste od strane države je zaista veliki problem. HGK smatra da nova Vlada RH treba poduzeti određene reforme u tom smjeru i u tome će je podržati.
Uvoz radnika trenutno se nameće kao potencijalno kratkoročno rješenje, međutim javnost je još uvijek osjetljiva na ovu temu. Ugrožava li doista uvoz stranih radnika ljude koji su trenutno nezaposleni? Je li riječ o istoj strukturi radno aktivnog stanovništva?
Razumljivo je da je javnost osjetljiva na ovu temu. No, pri ulasku Republike Hrvatske u članstvo EU hrvatsku javnost je na vrijeme i kvalitetno trebalo senzibilizirati što donosi zajedničko tržište od 500 milijuna ljudi. Pretpostavka zajedničkog tržišta jest slobodno kolanje roba, rada, kapitala, usluga itd. tako da ovo što se događa zapravo i ne čudi. Naime, u skladu s Direktivom 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o priznavanju stručnih kvalifikacija od 07. rujna 2005. i Direktivom 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o uslugama na unutarnjem tržištu od 12. prosinca 2006., koje se odnose na priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija za regulirane profesije. To je dovelo do toga da naši radnici dobili priliku i mogućnost da rade u drugim zemljama članicama EU. Radnike se ne može zadržati samo lijepim riječima i obećanjima, nego uređenim tržištem rada i dobrim sustavom nagrađivanja, a navedeno u RH ne funkcionira dobro.
Na taj su način strani radnici iz zemalja u okruženju privremeno dobili svoju šansu. Uvoz stranih radnika samo djelomično ugrožava radnike koji su trenutno nezaposleni, jer se ne radi o potpuno istoj strukturi radno aktivnog stanovništva, najviše je otišlo naših mladih. Kada se tržište rada u RH oporavi počet će se vraćati naši mladi, jer je, kada se sve zbroji, ljudima ipak lakše živjeti u zemlji u kojoj su rođeni. Drugim riječima, uvoz radne snage zapravo čuva radna mjesta za sve one koji će se jednoga dana vratiti u zemlju, a u protivnom bi bila zauvijek izgubljena.
O kojim konkretnim kvotama govorimo za ovu odnosno iduću godinu, u odnosu na stvarne potrebe tržišta? Kakve posljedice možemo očekivati ukoliko se kvote ne povećaju?
Stvarne potrebe tržišta su puno veće, primjerice brodogradnja oko 5.000, graditeljstvo oko 3.000, promet oko 500 itd. Treba podsjetiti da je u travnju ove godine ukupna dodijeljena godišnja kvota dozvola za zapošljavanje stranaca u RH 3.115 dozvola (brodogradnja 1.500, graditeljstvo 500, promet 123, turizam i ugostiteljstvo 85, kultura 34 dozvole, poljoprivreda i šumarstvo 20, prerađivačka industrija 18, zdravstvo 15, znanost i obrazovanje 5 dozvola). Iz navedenih podataka dade se vidjeti da trend potražnje raste i da će još neko vrijeme biti takav.
Ukoliko se kvote ne povećaju i ostanu na sadašnjoj razini, doći će do gubitka već dobivenih poslova, smanjenog kredibiliteta naših poslovnih subjekata te stečenih referenci i povjerenja od strane poslovnih partnera.
Čak i da kratkoročno možemo riješiti problem uvozom radnika, koliko je Hrvatska (s obzirom na plaće u deficitarnim zanimanjima i troškove života) uopće atraktivna stranim radnicima? Prema kojim se zemljama trenutno možemo okrenuti, kada je u pitanju uvoz radnika iz inozemstva?
Uvoz stranih radnika jest kratkoročno rješenje, ali je do ustanovljavanja kvalitetnijih rješenja jedino moguće. Sretna okolnost je ta da je Hrvatska stranim radnicima iz zemalja u okruženju, državljanima ne EU zemalja, ipak atraktivna čak i po pitanju plaća u deficitarnim zanimanjima i u pogledu naših troškova života.
Kakvu ulogu u svemu ovome igra naš obrazovni sustav? Može li problem nedostatka kvalificiranih radnika otvoriti pitanje reforme obrazovnog sustava i na koji način?
Uvoz radne snage nužna mjera u kratkoročnom razdoblju, ali dugoročno je potrebno stvoriti platformu kroz sustav obrazovanja uz rad te kroz sustav poticanja zaposlenika za cjeloživotno učenje. Također, HGK u suradnji s HOK-om želi usmjeriti strukovno obrazovanje prema potrebama gospodarstva kroz uvođenje hrvatskog modela dualnog obrazovanja i učenja za poduzetništvo. Dualnim obrazovanjem tvrtke će dugoročno planirati kadrove, a učenici će imati kvalitetnije školovanje koje im otvara bolje mogućnosti na tržištu rada.