Hrvatski sabor je početkom prošlog tjedna prihvatio inicijativu nekolicine država-članica EU-a kojom bi se trebali uvesti znatno teži uvjeti rada za vozače kamiona na dužim turama.
U prvom redu ističu se odredbe da će dotični radnici uskoro smjeti provesti na putu i do šest tjedana, dok je ranije limit bio tri tjedna, kao i da će se obavezni tjedni odmor od 45 sati moći iskoristiti i u kabini vozila. Dosad, naime, poslodavac je vozačima za tu svrhu morao osigurati hotelsku ili motelsku sobu, pa se čini da će mnogi vozači ubuduće provoditi čitavih mjesec i pol dana u vozilu, praktično bez izlaska, piše Deutsche Welle.
"Iskreno, ne znam što je u glavama tih ljudi, i kako oni to zamišljaju. Rado bih doveo neke od njih u kamion, da oprobaju naše radne i životne uvjete. Zatvorenici imaju veću kvadraturu na raspolaganju, a umjesto da nam olakšaju ionako tešku muku, oni je žele povećati", kaže za DW Zoran, vozač šlepera iz Slavonije. On radi taj posao već desetljećima, zaposlen je u jednoj većoj firmi, i trenutno vozi uglavnom po Hrvatskoj i regiji, mada je još lani redovno putovao u Njemačku i Italiju.
Zoran opisuje svoje tipično putovanje po Europi: dosadašnja maksimalna tri tjedna znaju proteći tako da u prvom od njih često nema vremena za obavezni 45-satni odmor. U tom slučaju propisan je kraći obavezni odmor od najmanje 25 sati bez vožnje, no razlika se mora nadoknaditi najkasnije s trećim vikendom u tom nizu. Tehnika jest sve modernija, no prostor je i dalje jednako velik, a predlagači i usvajači novih pravila pozivaju se baš na tehnički napredak, kao da vozači danas u kamionu imaju na raspolaganju čitavu sobu s kupaonicom.
"Ako pada kiša, nemate kud. Okupamo se na benzinskoj pumpi, čamimo u kabini, a ponekad jedva čekamo da opet krenemo s vožnjom jer tako vrijeme brže prolazi. Odvojenost od najbližih je najteža, i već je tri tjedna na putu bilo previše, dok za ovo nemam riječi. Nije mi jasno pitaju li se oni uopće kako ćemo mi ostati psihički zdravi na taj način, ili im je svejedno što ćemo tako predstavljati opasnost i za sebe i za druge u prometu", izgovara u dahu ovaj vozač.
Prema njegovu uvidu, o radnička leđa prebija se tržišna činjenica da konkurencija u špediciji raste. Rokovi isporuke se skraćuju, a poduzeća iz država koje su osmislile spornu inicijativu – Rumunjska, Estonija, Bugarska i druge mlađe članice Unije – mogu se nametnuti na Zapadu ponajprije tako da budu jeftinije nauštrb svojih vozača.
"Pritom je proizvodnja u Hrvatskoj i još nekim zemljama uništena", dodaje Zoran, "pa se odavde više nema mnogo toga za odvesti dalje. Zato poslodavcu odgovara da smo što duže u inozemstvu. Da tamo vozimo bilo kakvu robu od točke A do točke B, sve dok ne iznemognemo."
On smatra da će zbog toga mlađi vozači, čim se u Hrvatskoj nauče tom poslu, u sve većem broju iseljavati u zapadne države i u bolje radne sredine. Jedina preostala nada za njega i njegove kolege, međutim, leži u pretpostavci da Europska unija ipak neće prihvatiti inicijativu kojoj se nekritički pridružila i RH. Uostalom, ako se utjecajniji Zapad i ne povede za socijalnim razlozima, dobar motiv mogla bi mu biti nelojalnost konkurencije koja se nameće kroz ovakve metode.
Hrvatska, pak, to provodi uz argumentaciju kojom se naročito istaknuo pomoćnik ministra mora, prometa i infrastrukture Alen Gospočić. Obrazlažući zašto je riječ o općekorisnoj ideji, naveo je i da se predviđenim mjerama izbjegava problem manjka adekvatne mreže čuvanih kamionskih parkirališta u EU-u.
"Znači, to ćemo riješiti tako da se nas šofere zatvori u vozila", kaže slavonski kamiondžija, "pa da ih bez naknade čuvamo i u ono vrijeme koje smo ranije s pravm koristili za tjedni odmor u normalnom krevetu. E, to ja zovem – nebuloza."
Sindikat hrvatskog vozača javno je ustao protiv saborske odluke.
"Mogu samo zamisliti kako odbornici u saboru pitaju nekog prevoznika za mišljenje, kako se daju uvjeriti da su kamionski kreveti puno bolji negoli su bili", kaže Miljenko Gočin, predsjednik SHV-a. On apelira na ljudskost političara, ali također se više oslanja na obranu interesa jačih članica EU-a. No treba napomenuti i da je Bruxelles izuzeo vozače, na rok od dvije godine, iz nove EU-direktive o detaširanim (izaslanim) radnicima, radi usklađivanja nekih administrativnih detalja.
Ta direktiva regulira obavezu poslodavaca koji šalju radnike na privremeni rad u drugu zemlju EU-a, da ih plate onoliko koliko su za isti posao plaćeni i domaći radnici u toj zemlji.
"Hrvatska se opet odrekla svojih vozača, članovi nadležnog saborskog Odbora za rad, mirovinski sustav i socijalno partnerstvo uopće nisu uvažili naše primjedbe. Vlada im je dala nalog, vodeći se za nekim uskim interesima, a oni su ga proveli, bez imalo oklijevanja. I upravo to je način kako se u RH odlučuje o radničkim egzistencijama", zaključio je Gočin.
Izvor: Deutsche Welle