Nevoljkost mladih za upis u strukovne škole tek je jedan od problema.
Nedostatak radne snage stara je boljka domaćeg gospodarstva, a posebno je izražen u drvno-prerađivačkoj industriji. Više je razloga za to, od emigracije i nevoljkosti mladih da sele u ruralne krajeve gdje se nalazi većina pogona, do nedovoljnog interesa za upise u strukovne škole i rad u struci. Starija generacija majstora sve se više umirovljuje, a mladi idu za većim plaćama u druge zemlje EU-a, piše Jutarnji list.
„Stručni kadar teško je pronaći i van Hrvatske, a pandemija dodatno otežava pronalazak i dovođenje radne snage iz inozemstva. Problem domaćim tvrtkama je i što radnici koji dođu kod njih već nakon godinu dana odlaze dalje, jer pravih majstora nedostaje i u EU gdje su plaće znatno više. Istovremeno, postoje određeni problemi u zapošljavanju zbog dugotrajnosti i kompliciranosti procesa odobrenja radnih dozvola, zbog čega tvrtke očekuju dodatna pojednostavljenja“, istaknuo je potpredsjednik HGK za poljoprivredu i turizam Dragan Kovačević.
Kako u takvoj konstelaciji tržišta rada izgleda svakodnevna potraga za kadrom domaćih tvrtki upitali smo članice Udruženje drvno-prerađivačke industrije HGK. Zajednički im je kronični nedostatak radnika u proizvodnji, stolara, CNC operatera i programera, inženjera drvne tehnologije, ali i električara, bravara, strojobravara i drugih strojarskih struka za održavanje postrojenja. Sanja Mataija iz tvrtke Ciprijanović koja posluje u Bjeljevini pokraj Orahovice elaborirala nam je s kakvim problemima se susreću pri potrazi za radnicima.
„Drvna industrija uglavnom u ruralnim dijelovima RH iz kojih cijele obitelji odlaze, a mladi ne žele doći u mala mjesta, već žele u Zagrebu, na more i slično. Nedostaje nam radnika u proizvodnji i drvnih inženjera, a na našem području se školuju kuhari i konobari koji su u startu osuđeni na odlazak iz mjesta. Kod zapošljavanja stranih radnika problem je jezična barijera i osposobljavanje koje traje minimalno šest mjeseci, a stranci se uglavnom zadržavaju oko 1 godine pa se time dobije kratkoročno, a ne dugoročno rješenje“, pojašnjava Mataija, dodajući kako zbog korone vlada velika neizvjesnost na tržištu koje oscilira iz dana u dan.
Adela Hribljan iz tvrtke Kronospan CRO potvrđuje da i oni već godinama imaju velikih problema pri pronalasku strojobravara, električara, elektroničara i hidrauličara.
„Potražnja za radnicima će se dodatno povećavati. Ali iako za strojobravare i električare imamo stalno raspisane natječaje pri HZZ-u, odaziv je, nažalost, dosta slab“, konstatira Hribljan.
Unatoč potražnji drvoprerađivača, čini se da tržište rada neće skoro odgovoriti na nju, barem sudeći po interesu mladih. Naime, na popisu 20 najpopularnijih tehničkih škola za iduću školsku godinu nema zanimanja koja naši sugovornici traže.
Najpoželjniji je bio program za automehaničara u riječkoj Strojarskoj školi za industrijska i obrtnička zanimanja, slijedi ga program medijski tehničar u zagrebačkoj Školi za grafiku, dizajn i medijsku produkciju Zagreb, a treći prema poželjnosti ove je program kozmetičar u Obrtničkoj školi za osobne usluge, također u metropoli.
U top 20 ima još i frizera, farmaceuta, fizioterapeuta, kuhara, slastičara, vodoinstalatera, ali stolara, bravara i strojara nema. Tek na devetom mjestu po popularnosti je obrazovanje za CNC operatera u slatinskoj Industrijsko-obrtničkoj školi.
Izvor: Jutarnji list
