Na 10. HR Days konferenciji Antoni Lacinai s nama je podijelio tri supermoći uz koje će svaki tim biti bolji
Jesi li heroj ili zlikovac, heroj ili lopov, heroj ili antiheroj? - pitanja su koja smo kao mali slušali u brojnim crtićima. Likovi su to zbog kojih smo bez treptaja oka upijali svaki frame. To su pojedinci bez kojih niti jedna priča ne bi imala smisla. Zamislite samo kakav bi idiličan život Snjeguljica imala da nije bilo njene maćehe ili, pak, koja bi bila korist od Batmane ili Supermana da nisu imali Jokera ili Green Goblina. Nikakva! Tada bi priče na kojima smo svi odrasli izgubile smisao. Zašto onda u stvarnim životima izbjegavamo “zlikovce”, zašto žudimo za tim da nam životi budu kao iz bajke, da su svi oko nas slatki i simpatični poput Pepeljuge. Možemo li od takvih likova nešto naučiti? Mogu li nam “negativna” iskustva na radnim mjestima postati motivatori za kreiranje boljeg sutra?
Upravo su heroji i zlikovci, odnosno idealni timovi i oni toksični poslužili kao uvertira još jednog predavanja na HR Days konferenciji. Riječ je o predavanju Antonia Lacinai na temu “You Get Team You deSERVE”. Ovaj zanimljivi i pozitivni međunarodni komunikacijski stručnjak, svoj pravi poziv pronašao je, kako nam prepričava, sasvim slučajno. Iako mu je komunikacija, na ovaj ili onaj način, uvijek bila glavni alat rada, pravu strast pronašao nakon što se kao 24-godišnjak vraćao iz izlaska. Te noći, nakon izlaska s prijateljima naletio je na grupu pljačkaša koji su od njega tražili novčanik. Nakon što je prvo rekao da ga ne da, jedan od njih izvadio je pištolj i uperio u njega. Naravno, nakon toga Antoni im je dao novčanik. Ali iznenađenje tu nije stalo. Nekoliko sekundi kasnije pljačkaši su mu sami od sebe vratili taj isti, puni novčanik. Nakon pomalo neobičnog iskustva s tom istom grupom ljudi ušao je u razgovor i na kratko se “sprijateljio”. Kada je došao kući, pokušao je otkriti što je to što ga je izvuklo iz sulude situacije te kako se kući vratio s novčanikom i bez ijednog ožiljka. Upravo tada shvatio je kako se uz pomoć komunikacije može postići puno više od onoga što ljudi na prvu vide.
“Ako usavršite svoju komunikaciju, povećat ćete produktivnost tima, stvorit ćete bolje okruženje za sve vas”, kazao je.
Koliko je komunikacija važna prikazao nam je i kroz Gallupovo krivulju prema kojoj 10 do 35 posto ljudi na posao dolazi s veseljem i entuzijazmom, dok 10 posto ljudi na posao svakodnevno dolazi nezadovoljno. No, prema njemu ono što nam Gallup ne otkriva je razlog zbog kojeg su ljudi uključeni, odnosno ne uključeni u rad. Prema nekim tezama, za to je “zaslužno” vodstvo, ali Antoni smatra kako to nije jedina stavka. Prema njemu, ovisno o načinu komunikacije i utjecaja menadžmenta, na tržištu rada danas možemo pronaći četiri razine, odnosno četiri oblika kompanija i timova u kojima ljudi rade.
Stepenicama do savršenstva
Svoj primjer prikazao je kroz zgradu. Na prizemlju zgrade nalazi se onaj najgori scenariji. Mjesto je to iz kojeg ljudi žele pobjeći, u kojem empatija i motivacija ne postoje. To vrsta rade okoline u kojoj ljudi po sustavu inercije odrađuju dobivene zadatke, ali ne daju svoj maksimum niti očekuju neku nagradu i napredak. Kat iznad njih, nalaze se, kako ih je nazvao “zbunjeni” radnici. Riječ je o zaposlenicima koji pokušavaju shvatiti što žele raditi te gdje se žele naći u budućnosti. Na njihovu žalost, odgovore na ta pitanja nikada neće dobiti jer njihov menadžment zajedno s njima ne vidi izlaz iz začaranog kruga. Jedino rješenje koje menadžment na ovoj razini nudi svojim zaposlenicima je restrukturiranje rada. Takva promjena na prvi pogled donosi prosperitet te obećava svijetlu budućnost, ali nakon nekog vremena ova grupa ljudi ponovno se nađe na početku.
“Ako se nalazite na dnu zgrade, naći ćete se u situaciji u kojoj će vaš tim više izostajati, manje raditi, loše odrađivati zadatke. Ponekad će i svoje frustracije liječiti na klijentima. U drugu ruku, postepenim penjanjem na vrh zgrade, ne samo da ćete se riješiti svih ti negativnih dijelova, već ćete zauzvrat dobit produktivnije, zadovoljnije i uspješnije ljude”, poručio je.
Na trećem katu, nalaze se radnici koji su, na prvi pogled, smješteni u potpunom zenu (balansu). Okruženje je to u kojem ljudi očekuju da sve oko njih ostane isto. Inovacije ovdje nisu dobrodošle kao niti nove ideje. Na samom početku, ovakvo radno okruženje djeluje idilično jer se svi slažu i odrađuju svoje zadatke, pojedinci u ovakvom sustavu nakon početnog “wow efekta” vrlo brzo propadnu i povuku se u sebe.
Na zadnjem katu, nalazi se stančić u kojem bi svi htjeli živjeti. Prostor je to u kojem se potiče inovativnost, komunikacija i sinergija timova i ljudi. Svi radnici međusobno dijele svoja znanja i vještine, upijaju nova iskustva, otkrivaju nove tehnike, poboljšavaju svoj dosadašnji rad te iznose nove ideje.
Tri supermoći
“Kako se popeti po katovima? Pitanje je s kojim se često susrećem. Ono što ja vidim kao motivaciju ljudi je svojevrsni razvoj motivacijskog mindseta”, kazao je, te dodao kako uspjeha nema bez razvoja supermoći - energije, empatije, jasnoće. Tehnike su to uz pomoć kojih ćemo u svom okruženju stvoriti čvrstu i sigurnu zajednicu koja njeguje različitosti i potiče inovativnost i rast. Energija u ovom slučaju predstavlja pozitivu, njegovanje dobrih međuljudskih odnosa. Empatija nam služi za bolju komunikaciju i razumijevanje, dok će nam jasnoća pružiti pogled u budućnost i daljnji razvoj.
“Iako su sve supermoći jednako važne, bez empatije ne možemo nigdje. Bez nje ne možemo razumjeti ljude oko sebe, a samim time ne možete stvoriti ni novu, bolju i prosperitetniju budućnost. Upravo su te tri supermoći ključ uspjeha”, napomenuo je.
