Davanje otkaza posebno je osjetljiv dio područja upravljanja ljudskim potencijalima. U tome se slažu i u kadrovskim odjelima raznih tvrtki i oni na koje se takve mjere odnose.
Naravno, temelj za davanje otkaza je Zakon o radu koji propisuje različite vrste otkaza i situacije iz kojih oni proizlaze. Davanje otkaza zahtijeva koordinaciju rukovoditelja osobe koja dobiva otkaz, djelatnika u službi za ljudske potencijale koji je zadužen za ovu problematiku te pravne službe.
U slučaju poslovno i osobno uvjetovanih otkaza poslodavac treba učiniti sve što mu zakon nalaže da zaštiti djelatnika i toga se uglavnom pridržavaju sve uspješnije tvrtke u Hrvatskoj.
Prilikom zapošljavanja djelatniku se mora jasno reći koji je opis njegova posla, područje ovlasti i odgovornosti te kako točno izgleda uspješno obavljen posao za koji je zadužen.
To se u pravilu ne događa čak ni u uspješnim tvrtkama. Uobičajena je praksa da djelatnik dobije općeniti opis posla te da se u njemu snalazi kako zna i umije.
Stručnjaci smatraju da bi o nastalim problemima trebali otvoreno porazgovarati i dogovoriti se za način njihova rješavanja. Jedino takvim, stalnim praćenjem rada i rješavanjem problema u trenutku njihova nastanka rukovoditelj može pomoći djelatniku da se razvije u samostalnog i kompetentnog stručnjaka.
Bez takvog pristupa rukovoditelj prepušta da se njegovi djelatnici razvijaju sukladno vlastitim znanjima i mogućnostima, ne znajući što se stvarno očekuje od njih.
Dakle, ako se s djelatnikom konstantno radilo na razjašnjavanju njegovih zaduženja, ako mu se objasnilo koja se kvaliteta rada očekuje od njega i on je unatoč svemu sustavno propuštao prilagoditi tome svoje ponašanje, onda je otkaz realna opcija.
Djelatnik se unatoč svim pruženim prilikama ne može ili ne želi promijeniti, a s takvim svojim stavom demotivira druge djelatnike i ugrožava poslovanje organizacije.
Prilikom davanja otkaza važno je da poslodavac odijeli osobu od njezina ponašanja. U Hrvatskoj postoje tvrtke koje se u procesu otkaza ponašaju profesionalno, nastojeći pomoći djelatniku da što lakše prođe kroz to razdoblje i pronađe organizaciju gdje će na novim, boljim temeljima nastaviti svoju karijeru.
Tako se uglavnom ponašaju međunarodne tvrtke koje posluju u Hrvatskoj, kao i osvješteniji domaći poslodavci. Međutim, nerijetko se događa se da taj proces prođe u međusobnom optuživanju, pa i da završi na sudu što u konačnici ne odgovara nijednoj strani.
(A.T.)
Izvor:
Poslovni dnevnik