Iako smo posljednjih godina napravili velik iskorak u cjeloživotnom učenju, i dalje je obrazovanje, iz perspektive pojedinca, vrlo skupo, ističe Mile Živčić iz Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih.
Ove godine Tjedan cjeloživotnog učenja obilježava se u Hrvatskoj četvrti put, a treći ga put organizira Agencija za obrazovanje odraslih, sada Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih, piše Hrvoje Reljanović u Business.hr-u.
Tema vodilja je potaknuti sudjelovanje u cjeloživotnom učenju, povećati svijest svih sudionika obrazovanja, donositelja odluka i cjelokupne javnosti o problemima koje određene društvene skupine imaju pri pristupanju tom procesu, ali i predstaviti rješenja uspješnog uključivanja socijalno osjetljivih skupina stanovništva.
"U posljednjih nekoliko godina napravili smo veliki iskorak u cjeloživotnom učenju. Uspješno smo završili EU Card projekt za obrazovanje odraslih u koji je uloženo 1,5 milijuna eura. Uspostavili smo bazu podataka u kojoj imamo više od 420 ustanova koje nude neke od segmenata cjeloživotnog obrazovanja. Započeli smo s usavršavanjem nastavnika u procesu obrazovanja odraslih", otkriva Mile Živčić iz Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih.
Iako zadovoljan učinjenim, Živčić ne skriva da postoji puno prostora za napredak. Prije svega, ističe, odraslima treba usaditi želju za obrazovanjem. "Prevladava mišljenje da pojedinac svojim obrazovanjem ne može promijeniti sudbinu. Iako to nije istina, smatram da svi mi iz sustava nismo istaknuli dovoljno pozitivnih primjera koji bi izbrisali te predrasude", dodaje. Presudnu ulogu u tome bi trebala imati država, od koje u Agenciji očekuju veću financijsku pomoć.
Naime, prema njihovim podacima, čak 60 posto sredstava uloženih u obrazovanje odraslih dolazi iz džepova pojedinaca. "Kad omjer bude drugačiji, bit će i rezultati. Obrazovanje je, iz perspektive pojedinca, vrlo skupo. Ako se ne uvjeri da mu je to isplativo, pojedinac neće u to ni ulagati", kaže Živčić. Njegova iskustva s ulaganjima poduzetnika su također šarolika.
Velike tvrtke se lakše odlučuju na doškolovanje svojih radnika, jer imaju kapacitete kojima mogu nadomjestiti izostanak pojedinaca s radnog mjesta. "Ako tvrtka ima samo nekoliko zaposlenika, izostankom jednog od njih posao pati. Ti ljudi čak imaju i volje za učenjem, za njih postoje čak i fondovi iz kojih se mogu financirati, no jednostavno nemaju dovoljno kapaciteta", upozorava Živčić. (A. P.)
Izvor: Business.hr