Odluka ovisi o nizu okolnosti: o planiranom opsegu poslovanja, raspoloživom kapitalu, propisima i očekivanoj dobiti.
Nema jednoznačnog odgovora na pitanje je li jednostavnije i financijski isplativije započeti vlastiti posao osnutkom trgovačkog društva ili registracijom obrta. Odluka ovisi o nizu okolnosti: o planiranom opsegu poslovanja, raspoloživom kapitalu, propisima i očekivanoj dobiti, piše Marija Zuber u Lideru.
Novoosnovano trgovačko društvo može početi obavljati djelatnost tek nakon upisa u registar koji vodi nadležni sud. Izrada osnivačkih akata, postupak javnobilježničkih ovjera i upis obavljaju se u samo nekoliko dana. Uz temeljni kapital, koji ne može biti manji od 20.000 kuna, osnivač ili više njih moraju računati s nekoliko tisuća troškova sudskih pristojba, bilježničkih naknada i objave osnutka društva u službenom glasilu. Ako su tako odredili u društvenom ugovoru, odnosno u izjavi o osnivanju društva, te će troškove moći naknadno nadoknaditi od trgovačkog društva.
Fizička osoba koja želi osobnim radom obavljati gospodarsku djelatnost može, ispunjava li propisane uvjete, registrirati obrt. Postupak upisa obrta u obrtni registar obavlja županijski ured za poslove gospodarstva, a troškovi se odnose samo na upravnu pristojbu i izdavanje obrtnice. Obrtnik može skratiti vrijeme potrebno za upis obrta u obrtni registar ako uza zahtjev dostavi sve dokaze propisane kao uvjet za obavljanje određene djelatnosti (npr. Potvrdu o zdravstvenoj sposobnosti, dokaz o stručnoj spremi i dr.).
Propisi o osnivanju obrta ne obvezuju na unos kapitala u obrt, no najčešće je kapital potreban za pokretanje posla. Obrtnik može iz privatne sfere unijeti u obrt dugotrajnu ili kratkotrajnu imovinu i upotrebljavati je za obavljanje djelatnosti. Unese li dugotrajnu imovinu kojoj je vijek trajanja dulji od godinu dana i procijenjena vrijednost veća od 3.500 kuna, ima pravo na izdatke amortizacije koji mu smanjuju poreznu osnovicu.
Ako su posebnim propisima za djelatnost određeni posebni uvjeti, u pravilu ih moraju jednako zadovoljiti i trgovačka društva i obrtnici. U tom su dijelu njihove obveze izjednačene. Naprimjer, posebni propisi o minimalnim uvjetima koje moraju zadovoljiti poslovni prostori u kojima se obavlja djelatnost trgovine ili ugostiteljstva jednako obvezuju sve trgovce odnosno ugostitelje, i to neovisno o pravnom obliku u kojem se ta djelatnost obavlja.
Kad je riječ o potrebnom obrazovanju, odnosno kvalifikaciji osoba koje obavljaju posao, ima razlika. Za vezane obrte traži se odgovarajuća stručna sprema , ali ista se djelatnost u sklopu trgovačkog društva može obavljati neovisno o radnikovoj stručnoj spremi. Ako obrtnik nema traženu stručnu spremu, odnosno kvalifikaciju, taj mu uvjet može nadomjestiti radnik kojeg zaposli.
Važna je razlika u obvezama koje se odnose na vođenje poslovnih knjiga i izradu financijskih izvještaja. Trgovačko društvo obvezno je evidentirati poslovne događaje i voditi poslovne knjige prema Zakonu o računovodstvu, a obrtnik vodi tzv. jednostavno knjigovodstvo prema propisima o porezu na dohodak.
Troškovi vođenja poslovnih knjiga za trgovačka društva u pravilu su veći od troškova vođenja poslovnih knjiga obrtnika. To je izdatak s kojim valja računati kao trajnim rashodom u razdoblju poslovanja. (A. P.)
Izvor: Lider
