Studija istraživača sa sveučilišta Princeton i Berkley pokazala je da je bolje znati - manje.
Dio stručnjaka za ljudske potencijale već godinama zagovara veću transparentnost u politici plaća i sustava nagrađivanja u privatnom sektoru navodeći da bi točno pozicioniranje među kolegama motiviralo slabije plaćene na veći angažman u nadi da će sustići one koji bolje zarađuju. Pretpostavka za to je, naravno, da tvrtka ima sposobne menadžere koji će točno procijeniti vrijednost doprinosa svakog zaposlenog i čvrsto stajati iza svoje odluke.
U takvoj situaciji, uvjereni su zagovornici te ideje, na dobitku su i poslodavac, koji dosljednom politikom plaća motivira radnike na bolji radni učinak, i sami zaposlenik, koji većim angažmanom mogu utjecati na visinu primanja, piše Julijana Štrbić u Business.hr-u.
Dodatna prednost bila bi zaštita od diskriminacije, posebno za žene koje su još uvijek posebno osjetljiva skupina na tržištu rada i često su za isti posao slabije plaćene od svojih muških kolega. Iako zvuči logično, nije sasvim izvjesno da bi 'otvaranje plaća' pozitivno utjecalo na produktivnost i ukupno zadovoljstvo radnim mjestom.
Studija koju su nedavno objavili istraživači s renomiranih sveučilišta Princeton i Berkley pokazala je na primjeru američkih državnih službenika, gdje je struktura plaća silom prilika javna, da je bolje znati - manje. Ispostavilo se, naime, da oni koji zarađuju ispod prosjeka tvrtke, očekivano, nisu nimalo zadovoljni tim otkrićem i većina ih je u ispitivanju najavila da će vjerojatno uskoro potražiti novi posao.
Za one koji pak zarađuju iznad prosjeka tvrtke to otkriće ne dovodi do većeg zadovoljstva na radnome mjestu. Činjenicu da zarađuju više od polovine svojih kolega oni su doživjeli više kao potvrdu vlastite vrijednosti i angažmana, a ne posebnu povlasticu pa je učinak na njihovu motivaciju i produktivnost bio ravan nuli. (T. B.)
Izvor: Business.hr