Stilovi vodstva ne isprobavaju se poput odijela, pri čemu se izabire ono koje najviše odgovara, već ih se treba usvajati prema određenim zahtjevima situacije, potrebama i izazovima tvrtke.
U knjizi 'Primal leadeship' Daniel Goleman, koji je popularizirao pojam emocionalne inteligencije, opisuje šest različitih tipova vodstva.
Najefikasniji vođe mogu se kretati između tih stilova usvajajući ih prema potrebama određenog trenutka. Svi oni mogu postati dio repertoara vođe, piše Irena Habijanec u Business.hr-u.
Vizionarski stil
Taj stil je najprikladniji kada tvrtka ili organizacija treba novi smjer jer je njegov cilj pokretanje ljudi prema novim i zajedničkim snovima. Vizionarski vođe ističu kamo grupa treba ići, ali ne i način na koji doći tamo, čime zaposlenicima ostavljaju prostor za inovacije, eksperimente i proračunate rizike.
Trenerski stil
Taj stil njeguje jedan-na-jedan princip usmjeravajući se na razvoj pojedinca, pokazujući im kako poboljšati svoj rad i pomažući im u povezivanju svojih postignuća s onima tvrtke. Trenerski rad daje najbolje rezultate sa zaposlenicima koji pokazuju inicijativu i teže profesionalnom razvoju i usavršavanju. Može, međutim, izazvati suprotan efekt ako se shvati kao mikroupravljanje zaposlenikom i narušava njegovo samopouzdanje.
Povezujući stil
Taj stil naglašava važnost timskog rada i stvara harmoniju u grupi međusobno povezujući ljude. Taj je pristup osobito koristan kad se nastoji povećati harmonija tima, podići moral, poboljšati komunikacija ili popraviti narušeno povjerenje u tvrtku. No, ako se primjenjuje samo taj stil, koji naglasak stavlja na grupna postignuća, može se dogoditi da lošiji rad ostane neispravljen. Zaposlenici mogu zaključiti da se prosječnost tolerira.
Demokratski stil
Taj stil naglasak stavlja na znanja i vještine zaposlenika te stvara grupnu privrženost zajedničkim postignućima. Najbolje djeluje kad je smjer kojim bi se organizacija trebala kretati nejasan, pri čemu lider treba izvesti kolektivnu mudrost grupe. Goleman upozorava da takav pristup koji gradi konsenzus može biti poguban u kriznim vremenima, kad gorući događaji zahtijevaju brze odluke.
Standardizirani stil
U tom stilu vođa postavlja visoke standarde rada. Svim snagama nastoji raditi bolje i brže i to očekuje od svih. Takav se stil treba rijetko koristiti jer srozava moral, a zaposlenici se osjećaju kao da nisu uspjeli. Takvi stilovi vođenja često kvare radno okružje.
Direktivni stil
Radi se o klasičnom modelu vojnog stila vodstva, koji se vjerojatno najčešće koristi, a pritom je najmanje efikasan. Budući da rijetko uključuje pohvale i učestalo upućuje kritike, slama moral i zadovoljstvo radom. Učinkovit je jedino u kriznim situacijama, kada su potrebni hitni preokreti. Čak je i moderna vojska prepoznala ograničenu korisnost takvog stila. (T. B.)
Izvor: Business.hr
