Šutnja nije zlato. Kako biste zaista znali što se događa, trebate biti okruženi ljudima koji će vam iskreno reći što misle (čak i onda kada to nije nešto što biste htjeli čuti).
Jeste li ikada donijeli neku poslovnu odluku i na sastanku od svojih zaposlenika zatražili da vam kažu svoje mišljenje o toj ideji? Vjerojatno jeste. Koliko vam se puta dogodilo da je barem jedan zaposlenik iznio kritiku na vašu ideju? Nijednom? Je li to zaista zato jer je vaša ideja briljantna?
Evo jednog tipičnog scenarija iz poslovne svakodnevice: šef donese lošu odluku. Zaposlenici njegovu odluku međusobno komentiraju i svi se slažu: ideja je loša, neproduktivna ili čak štetna. Pa ipak, kada šef sljedećeg dana na sastanku otvori ovu temu i pita svoje zaposlenike ima li kakvih zamjerki, svi šute.
Kada su američki znanstvenici pitali zaposlenike jesu li ikada na poslu imali problem o kojem nisu željeli ništa reći, njih 85% odgovorilo je: da. Osjećali su da ne mogu s nikim podijeliti svoje brige. Znanstvenici su ovo nazvali ‘organizacijskom šutnjom’ i ustanovili da je ona prilično raširena u poslovnom svijetu.
Za bilo kojeg poslodavca, direktora ili voditelja ovo bi trebala biti zabrinjavajuća činjenica.
U privatnom životu, kako bismo znali što se zaista događa, ovisimo o kritičkim stavovima ljudi koji nas okružuju, uz koje osjećamo dovoljno sigurno i ugodno reći što iskreno mislimo. To su članovi naše obitelji ili prijatelji. Pa zašto onda na mislimo da na poslu ne treba imati takve ljude od povjerenja, već da najbolje znamo sami?
Iskrenost se ne smije kažnjavati
Glavni razlog zašto ljudi ne govore što misle je zato jer se boje da će ih kolege ili nadređeni optuživati. Boje se kritika, ali i sankcija. Šefovi se, s druge strane, boje da će kritika ugroziti njihov autoritet (i ego).
Iskrenost na poslu jako je važna. Što prije znamo za problem, lakše ćemo ga riješiti. Ako većina ljudi šuti o objektivnom problemu koji postoji i za koji moramo znati, postoji zaista velika opasnost da cijela tvrtka ‘srlja’ u propast.
Ponekad nije loše preispitati neke svoje ideje ili poslovnu praksu te dozvoliti drugima da učine isto. Iskrenost vaših zaposlenika može biti vaš najsnažniji adut u borbi s konkurencijom i pozicioniranjem na tržištu.
Kako biste dobili potpunu iskrenost svojih zaposlenika, možete provesti anonimnu anketu i zatražiti ih da ocijene neke konkretne postojeće modele poslovanja. Čak i ako vam se rezultat ne svidi, suzdržite se od kritika ili sankcija: ako deset ljudi tvrdi jedno, a vi drugo, prihvatite da niste u pravu. Time činite dobro svom poslovanju, ali i ljudima koji rade za vas. Potičući njihovu iskrenost, pretravare ih u saveznike koji će se lakše poistovjetiti s vašim planovima i vizijom tvrtke, što znači da će i sva njihova buduća nastojanja i prijedlozi biti na dobrobit vašeg poslovanja. (M.M.)
