Muškarci i žene odlaze na iste sastanke, imaju iste kolege, nadaju se jednakim promaknućima. Zbog čega su onda njihove perspektive i iskustva toliko različiti?
Muškarci i žene rade zajedno, suočavaju se s istim problemima u poslu, hodaju istim hodnicima i sjede na istim sastancima.
Ipak, novo istraživanje o zaposlenim ženama ukazuje da upravo tu završava svaka sličnost te da muškarci i žene vrlo različito doživljavaju radno okruženje.
Rezultati velikog istraživanja koje su proveli Leanln.Org i McKinsey & Co ukazuju da muškarci češće dobivaju promaknuća, izazovnije zadatke i olakšan im je uspon hijerarhijskom ljestvicom. Muškarci će prije osjetiti samouvjerenost da su spremni za menadžersku poziciju te imaju izraženiji osjećaj važnosti vlastitih zasluga.
Žene, u međuvremenu, napredovanje doživljavaju drugačije. Manje od polovice žena smatra da se promaknuća 'dijele' najmarljivijim zaposlenicima te sukladno zasluzi. Dapače, značajan udio žena smatra da je upravo spol faktor koji utječe na izostanak povišice ili promaknuća. Još veći postotak žena vjeruje da im njihov spol otežava napredak u karijeri, a ovo mišljenje posebno je izraženo među top menadžericama.
Za potrebe (jednog od najvećih) istraživanja na ovu temu, u prvoj polovici godine istraživači su prikupljali informacije o promaknućima te iskustvu rada u 132 globalne kompanije, a tom prilikom u istraživanju je sudjelovalo više od 34.000 žena i muškaraca.
Razlike su uočene već na samom početku kada je postalo jasno da muškarci imaju 30% veće šanse za promaknuće na menadžersku poziciju! Ovaj nesklad nastavlja se tijekom cijele karijere: muškarci se u većem broju uspinju hijerarhijskom ljestvicom. Iako njihov broj polako ali sigurno raste, žene još uvijek drže manje od četvrtine menadžerskih te manje od petine top menadžerskih pozicija.
Stoga i ne čudi da se velik broj žena na poslu osjeća 'nevidljivo', pogotovo u usporedbi s muškim kolegama. Od uobičajenih sastanaka preko menadžerskih ureda, žene daleko više od muškaraca osjećaju da ne dobivaju zasluženo priznanje za svoje ideje ili da njihov doprinos nije prepoznat. Daleko od ureda pak žene podnose daleko veći teret brige o kućanstvu i obitelji – što je još uvijek jedan od razloga zbog čega su i njihove ambicije u poslovnom okruženju ograničene.
Očito, menadžment ima što raditi na tome da žene i muškarce na poslu dovede u ravnopravniji položaj. Jednako tako, potrebno je preispitati kvalitetu radne sredine u kojoj puno faktora ukazuje na prednosti koje idu na ruku samo jednom spolu.
Odgovornost je, naravno, i na samim poslodavcima. Većina ne radi dovoljno na promjeni postojećeg stanja. Iako većina zaposlenika vjeruje da top menadžment podupire različitosti, svega 45% ispitanika ovog istraživanja smatra da njihova kompanija radi sve što je potrebno kako bi ravnopravnost spolova više došla do izražaja.
Izvor: The Wall Street Journal
