Imate li osjećaj da stalno morate biti sretni i pozitivni, inače vas teže prihvaćaju u svim sferama? Stručnjaci su na vašoj strani: kažu da to nije normalno niti održivo jer, loše stvari se događaju.
Smješkate se, a uopće vam nije do toga. Kažete da ste dobro, a zapravo se raspadate iznutra.
Često puta svoje prave emocije zatomljujemo zato jer nisu društveno prihvatljive. Prema mišljenju stručnjaka, radimo to i prečesto, a to nas može koštati duševnog mira!
Biti sretan kao da je postala obaveza - na poslu, u društvu, trgovini ili kod kuće, s obitelji. Svi očekuju da ste sretni ili barem pozitivni, a knjige o samopomoći savjetuju vas kako prestati brinuti, kako se opustiti te otpustiti sve na što ne možete utjecati.
Šefovi očekuju da svi zaposlenici budu sretni i nasmješeni. Na pitanje "Kako si?" već automatizirano odgovaramo: "Super", "Dobro, hvala na pitanju".
Međutim, sreća sama po sebi nije prikladna reakcija na brojne životne situacije, tvrdi Svend Brinkmann, profesor psihologije na Sveučilištu Aalborg u Danskoj.
"Vjerujem da bi naše misli i osjećaji trebali reflektirati svijet. Kad se dogodi nešto loše, svima bi trebale biti dopuštene negativne misli i osjećaji jer to je način na koji doživljavamo svijet", kaže Brinkmann za Quartz magazin.
Iako je prirodno željeti sreću i osjećati se dobro, potpuno su različite stvari prava pozitivnost i pritisak da stalno moramo biti pozitivni.
"Život je divan s vremena na vrijeme, ali je ujedno i tragičan. Ljudi umiru, gubimo ih tijekom života, a ako nam je dopušteno iskazivati samo pozitivne emocije, ovakve stvarnosti pogodit će nas jače i intenzivnije kada se dogode, a dogodit će se", kaže Brinkmann.
I drugi psiholozi slažu se da u današnjem društvu sve više raste pritisak na pojedince da moraju biti pozitivni i sretni iz dana u dan.
"Sva ova propaganda oko 'pozitivnog mišljenja' stvara dojam da je nečija sreća potpuno u njihovim rukama. Samo promijenite stav, stavite osmijeh na lice i sve će biti u redu, ali očekivati trajnu sreću nije razumno. Živimo u svijetu u kojem postoje rašireni rasni, seksualni, vjerski i drugi oblici ugnjetavanja. Ove društvene stvarnosti loše utječu na ljude i za mnoge je svakodnevna sreća nedostižna", objašnjava doktorica Peg O'Connnor za magazin Byrdie.
"Društvena i poslovna sreća već se neko vrijeme guraju u prvi plan kao najveće vrijednosti jer tehnička sreća osigurava bolje zdravlje. Sretniji parovi, radnici i općenito, sretniji ljudi, su produktivniji, društveniji, mirniji i više se drže društvenih i zakonskih pravila. Budući da zapadna kultura napreduje na monetarnoj dobiti, korporacije su ovo jednostavno preuzele, upakirale, prodaje i vratile nam u obliku knjiga za samopomoć i tečajeva za meditaciju. Drugim riječima, sreća je tijekom posljednja tri desetljeća postala profitabilna", upozorava Hefferon.
Cjelokupnoj histeriji doprinosi i kulturno-znanstvena 'potraga za srećom'.
"Psihologija je prešla iz proučavanja depresije u proučavanje sreće. Na taj način, počeli smo osjećati pritisak da moramo biti sretni i uspoređivati se međusobno", kaže Hefferon.
Psihijatrica Nancy Sacher Shidu upozorava da smo kao društvo postali vrlo netolerantni prema negativnim osjećajima.
"Ljubavne jade, tugu, nezadovoljstvo i gubitak pretvorili smo u patološke poremećaje i zaboravili da su to sve normalni ljudski osjećaji. Društvo, pogotovo američko, je pod povijesnim utjecajem puritanaca i njihovog načina života u kojem nema mjesta za osjećaje", kaže Sachar Sidhu.
"Na prvi znak tuge, društveno prihvaćeni odgovori su potiskivanje, liječenje ili pretvaranje. Pogotovo na društvenim medijima kako bismo sve oko sebe (ali i sebe) uvjerili da se ništa loše ne događa. Mislim da ove reakcije idu ruku pod ruku s današnjim brzim rješenjima za sve", kaže Boardman.
Psiholozi ističu da je sasvim normalno da ne možemo uvijek biti potpuno sretni sa svim aspektima svog života. Dugotrajna pozitivnost i sreća kao stanje nisu održivi.
Nije normalno ni zdravo stalno biti, ili se praviti, sretan. S vremenom to postaje breme i svi ostali osjećaju postaju preteški za podnošenje i reagiranje, a s tim započinje zatvoreni krug imitiranja sreće.
"Stalno raditi na tome da jednom budete sretni ili prisiljavati druge da budu "sretni" je suprotno našoj biološkoj i neurološkoj konstrukciji. Ovakvo ponašanje će rezultirati nezadovoljstvom i sve lošijim osjećajima", upozorava Hefferon.
Naše prave emocije i dalje će biti dio nas jer su rezultat kemijskih i hormonalnih reakcija u tijelu koji nisu uvijek racionalni i koji se ne mogu kontrolirati.
Negativni osjećaji nisu uopće tako loši kao što bi društvo željelo da ljudi vjeruju. Oni imaju svoju svrhu: podsjećaju nas da postavljamo pitanja, premišljamo se oko već oblikovanih mišljenja i prihvatimo nove ciljeve. Negativni osjećaji pomažu nam da donosimo teške životne odluke i promjene te da se maknemo od loših utjecaja i prihvatimo nove ciljeve, kaže Boardman.
Dakle, sljedeći put kada osjetite tugu, stres ili nesigurnost, ne morate se uvjeravati u mantru 'sve će biti dobro' ili 'samo pozitivno'. Istražite negativan osjećaj - čime je potaknut i zašto baš sada? Promislite o njemu, doživite ga. Ako je u pitanju nešto ozbiljno, potražite pomoć. Ako je u pitanju prolazna nesigurnost ili tuga, te emocije treba proživjeti, savjetuje O'Connor.
Izvor: 24sata
