Većina građana zadovoljna je tranzicijskim promjenama, iako tek 16,3% građana smatra da je ekonomska situacija danas bolja nego 1989. godine, pokazuje Tranzicijsko izvješće za 2007. godinu koje je objavila Europska banka za obnovu i razvitak (EBRD).
Međutim, istraživanje provedeno u 28.000 domaćinstava u 28 tranzicijskih zemalja pokazuje da je u usporedbi sa zemljama jugoistočne Europe u Hrvatskoj ipak najviše optimista.
Ekonomistica EBRD-a za Hrvatsku Helena Schweiger, izjavila je da najviše začuđuje podatak koji govori da vrlo mali broj ljudi u Hrvatskoj vjeruje da je ekonomska situacija danas bolja nego uoči početka tranzicije. Nadalje, istraživanje je pokazalo da 67,5% kućanstava u Hrvatskoj smatra da im je financijska situacija danas lošija nego prije 17 godina. Takvo raspoloženje Schweiger objašnjava mogućim rastom nejednakosti i percepcijom ljudi da "susjed živi bolje".
U usporedbi s drugim zemljama, ispada da su, izuzev zemalja bivše Jugoslavije, Mađarska i Hrvatska najviše nostalgične prema vremenu prije tranzicije. U većini ostalih zemalja u prosjeku od 40 do 50 posto stanovništva vjeruje da je danas ipak bolje.
Unatoč lošoj ocjeni današnje ekonomske situacije, 52,3% hrvatskih građana zadovoljno je svojim životom, što pokazuje da su mnogo veći optimisti od zemalja bivše države, odnosno na razini novih članica EU. Međutim, pogled na budućnost nešto je oprezniji, pa nešto manji broj građana vjeruje da će njihova djeca živjeti bolje.
Građani tranzicijskih zemalja općenito smatraju da je prioritet države u budućnosti poboljšanje kvalitete javnih usluga. Za razliku od ostalih tranzicijskih zemalja, gdje ljudi smatraju da je glavni prioritet države veće ulaganje u zdravstvo, hrvatski građani drže da bi država morala više ulagati u obrazovanje.
Naime, dok hrvatska kućanstva općenito za javne usluge izdvajaju 15,9%, prosjek za zemlje jugoistočne Europe 22%, a novih članica EU 17,8 posto. No pritom se u Hrvatskoj za zdravstvo izdvaja 25%, dok je prosjek za ostale regije 30 i 35 posto, dok na obrazovanje pak odlazi 36%, a prosjek za napredne tranzicijske zemlje je 28 posto.
Naravno, najviše nezadovoljnih je upravo među nezaposlenima i onima koji rade slabije plaćene poslove, zbog čega bi se trebale povećati radne sposobnosti zaposlenih kroz obrazovanje i treninge, poboljšati poslovnu klimu i poduzetništvo, olakšati zapošljavanje dugotrajno nezaposlenih, te povećati mobilnost. (V.K.)
Izvor
Jutarnji list
