Usprkos stalnom planiranju karijere i postizanju tih uspjeha, mnogi vrhunski menadžeri i drugi profesionalci često imaju osjećaj dubokog nezadovoljstva
Ambiciozni profesionalci troše značajnu količinu vremena razmišljajući kako da postignu sljedeći veliki uspjeh. Oni teže ljepšoj tituli, većoj plaći, većoj odgovornosti, većem profitu i upravljanju većim brojem ljudi.
Njihova definicija uspjeha često je snažno određena njihovim okruženjem od obitelji, preko prijatelja do kolega. Usprkos stalnom planiranju karijere i postizanju tih uspjeha, mnogi vrhunski menadžeri i drugi profesionalci često imaju osjećaj dubokog nezadovoljstva.
Promjena karijere
Tu je pojavu uočio profesor Robert S. Kaplan dok je radio na Harvard Business School i držao predavanja na raznim seminarima za menadžere. Kao primjer Kaplan navodi slučaj vrlo uspješnog analitičara u velikoj osiguravateljskoj kući koji je zatražio savjet u vezi sa svojom karijerom.
Riječ je bila o dobro poznatom i visoko rangiranom analitičaru za kojeg su kolege tvrdile da je najbolji u svojoj industriji. Usprkos uspješnoj deset godišnjoj karijeri i vrhunskim primanjima, taj analitičar je bio umoran od svog posla, nije podnosio nadređenog i nije imao viziju kako bi mu se karijera dalje mogla razvijati.
Kaplan mu je savjetovao dosta hrabar potez - promijeniti karijeru. Iako je bio vrhunski analitičar dionica, njegova je prava želja bila voditi investicijsku kompaniju i biti odgovoran za postignute rezultate. Prihvativši savjet, analitičar je odbio sve ponude svog direktora koji ga je želio zadržati i praktično krenuo od nule. Rezultat? Postao je vrhunski direktor investicijske banke.
Ta istinita priča ista je u slučaju gotovo svih uspješnih, a frustriranih menadžera. Nije isto pitati se "Jesam li dosegao svoj potencijal?" i "Jesam li stigao na vrh?".
Razvoj karijere i stizanje na vrh ne znači da je čovjek ispunio svoje želje. Da bi čovjek bio istinski zadovoljan sa svojim poslom, mora se zapitati kako definira uspjeh i pronaći put kojim će do njega doći. Veliki broj zaposlenika s uspješnim karijerama osjeća da karijera upravlja njima iako to uopće nije točno.
Procjena znanja
Zbog toga s vremena na vrijeme treba stati i razmisliti o tome što se do sada postiglo. Preuzimanje odgovornosti za svoju karijeru znači najprije procijeniti svoja znanja i vještine.
Prije trideset godina liječnici i odvjetnici bili su socijalno poželjna zanimanja s odgovarajućom financijskom nagradom.
Danas, primjerice, postoji velik broj liječnika i odvjetnika koji su frustrirani jer su uvidjeli da su izabrali posao za koji je netko drugi rekao da je za njih dobar, a ne onaj koji su stvarno voljeli. Ako se posao i karijera izaberu prema svojim željama, tek onda postoje preduvjeti da će se poslovni uspjeh pretvoriti u osobno zadovoljstvo. (A.T.)
Izvor:
Poslovni dnevnik
