Zaposlenici koje je voditelj inspirirao svojim ponašanjem i karakteristikama postavljaju si teže i više ciljeve od uobičajenih, što je vidljivo u većem uspjehu cijele organizacije
Rezultati istraživanja Sveučilišta Duke, koje je provedeno među 205 direktora američkih privatnih i javnih organizacija, potvrdili su izravnu vezu između financijskih rezultata tvrtki i stupnja razvijenosti menadžerskih vještina kod voditelja.
Povezanost vještina i produktivnosti
S uspješnim rezultatima organizacije tako su najuže povezane vještine koje se odnose na inspirativno i etičko vodstvo. Vještine inspiriranja podrazumijevaju uključivanje zaposlenika u ostvarenje vizije tvrtke te poticanje zaposlenika na ostvarenje više razine ciljeva, dok etičke vještine uključuju širenje osjećaja odgovornosti za rezultate cijele organizacije među zaposlenicima.
Također, istraživanje je otkrilo i da podređeni inspirativnima smatraju one nadređene koje vide kao kompetentne i osobe od povjerenja. A ustanovljena je i veza između inspirativnog vodstva i produktivnosti podređenih. Naime, zaposlenici koje je voditelj inspirirao svojim ponašanjem i karakteristikama, postavljaju si teže i više ciljeve od uobičajenih, što se na kraju vidi u većem uspjehu cijele organizacije.
Uz to, vjerojatnije je da će voditelji koji prakticiraju etičko vodstvo – oni koji dugoročne interese grupe pretpostavljaju svojim osobnim ciljevima – osigurati dugoročan opstanak i uspjeh organizacije u kojoj rade.
Nedostatna edukacija
Unatoč uskoj povezanosti ovih vještina s poslovnim rezultatima, u tvrtkama se uglavnom provode programi edukacije i usavršavanja koji se ne bave njihovim razvojem kod voditelja.
Istraživanje je, naime, pokazalo da se većina razvojnih i edukativnih aktivnosti za menadžere odnosi na proces evaluacije rada zaposlenika.
Kao mjeru borbe protiv gospodarske krize mnoge su tvrtke, među ostalim, odlučile srezati i sredstva predviđena za edukaciju i razvoj zaposlenika, pa tako i menadžera, dok su neke odlučile upravo u to uložiti, kako bi ojačale vještine potrebne da bi uspješno poslovale u novim uvjetima na tržištu.
Ova kontradikcija i ne čudi, jer se u kriznim vremenima razvoj kadrova istovremeno shvaća kao neophodan za uspjeh organizacije, ali i kao luksuz koji se mora žrtvovati dok kriza ne prođe.
Stoga se obje mjere čine razumnima, no autori istraživanja poručuju da tvrtke ipak ne bi trebale potpuno odustati od ulaganja u razvoj, već bi se trebale usredotočiti prvo na raspoznavanje, a potom i na ulaganje u razvoj ključnih menadžerskih vještina, onih koje su u uvjetima krize najvažnije. (T. B.)
Izvor:
Workforce management
