Razlog se krije u velikoj količini bačene hrane.
Sve države članice EU-a bi do 2030. trebale prepoloviti količine bačene hrane, s time da će polazna količina za Hrvatsku biti 286.379 tona otpada od hrane godišnje ili 71 kilogram po stanovniku, koliko je izmjereno prošle godine, objašnjava Borzan.
Velik dio građana ne razumije oznake rokova trajanja hrane. To je jedan od uzroka velike količine bačene hrane, kako u Hrvatskoj tako i Europi. Na ovu činjenicu već neko vrijeme upozorava europarlamentarka Biljana Borzan, koja je bila izvjestiteljica Europskog parlamenta za strategiju smanjenja bacanja i povećanje doniranja hrane.
“Pola građana EU-a ne razumije razliku između ‘upotrijebiti do’ i ‘najbolje upotrijebiti do’, a hrvatsko istraživanje je pokazalo da jedna četvrtina ispitanika baca hranu odmah po isteku ovog drugog roka, iako je ta hrana još sigurna za jelo. Naime, ‘najbolje upotrijebiti do’ znači da proizvođač tvrdi da je do tog dana proizvod najkvalitetniji, da npr. zadržava optimalnu hrskavost i boju, a može biti jestiv dugo nakon isteka roka. Upravo zato ove godine pokrećemo izmjene tih oznaka, da poboljšamo njihovo razumijevanje i smanjimo bacanje hrane”, objašnjava Borzan.
Izmjene rokova trajanja su dio velike reforme sustava označavanja hrane u EU-u, koja proizlazi iz strategije “Od polja do stola”, za koju je Borzan zadužena. Osim toga dolaze značajne novine po pitanju označavanja porijekla i sastava prehrambenih proizvoda, kaže ova zastupnica, piše poslovni dnevnik.
Europska komisija će predložiti novi sustav do kraja 2022., a još nije poznato kako će on izgledati, iako se preliminarno razgovara o nekoliko opcija, objašnjava.
“Razmatra se nekoliko opcija, na primjer da se istovremeno stave obje oznake, tako da ‘upotrijebiti do’ građanima kaže do kad je hrana sigurna za jelo, a ‘najbolje upotrijebiti do’ do kad zadržava optimalnu kvalitetu. Ima i ideja da se potpuno ukine ‘najbolje upotrijebiti do’, da ostane samo rok do kad je hrana sigurna za jelo. U Švedskoj i Norveškoj su pak eksperimentalno zamijenili tu oznaku s ‘najbolja kvaliteta do’ i ‘najbolje do, ali upotrebljivo nakon’. Ako novi sustav za samo par postotaka smanji bacanje u EU-u, radit će se o stotinama tisuća tona spašene hrane”, govori Borzan.
Sjeverne i zapadne zemlje EU-a su sklone pojednostavniti sustav, dok se npr. Italija protivi ukidanju oznake koja označava rok optimalne kvalitete hrane. Ista podjela postoji i u vezi prijedloga da se proširi lista vrlo dugotrajnih proizvoda, poput tjestenine, riže, kave i čaja, koji bi bili potpuno izuzeti od označavanja roka trajanja.
Sve države članice EU-a bi do 2030. trebale prepoloviti količine bačene hrane, s time da će polazna količina za Hrvatsku biti 286.379 tona otpada od hrane godišnje ili 71 kilogram po stanovniku, koliko je izmjereno prošle godine, objašnjava Borzan.
“Dok god ima gladnih ljudi, a skladišta socijalnih samoposluga i pučkih kuhinja nisu puna, svaki kilogram bačene hrane je previše. Osim toga, za njenu proizvodnju su potrošeni resursi – rad, gorivo, voda, zemlja, koji su ograničeni i vrijedni. To je nešto što je generaciji naših djedova i baka bilo nezamislivo”, smatra hrvatska europarlamentarka.
Izvor: poslovni dnevnik