Radnici čiji posao zahtijeva posebne vještine skloniji su predviđanju nadolazećih promjena. Više od polovice (51 %) kaže da će se vještine koje njihov posao zahtijeva značajno promijeniti u sljedećih pet godina
PwC je objavio rezultate globalnog istraživanja o nadama i strahovima zaposlenih iz 2023. godine pod nazivom Global Workforce Hopes and Fears Survey u kojem su detaljno opisani stavovi i ponašanja gotovo 54.000 radnika u 46 zemalja.
Unatoč blagom oporavku gospodarstva na globalnoj razini, čini se da će se trend masovnih otkaza nastaviti. Svaki četvrti zaposlenik (26 %) kaže da će vjerojatno promijeniti posao u sljedećih 12 mjeseci, što je porast u odnosu na 19 % prošle godine. Radnici koji su izjavili da će najvjerojatnije promijeniti poslodavca uključuju one koji se osjećaju preopterećeni (44 %), one koji imaju problema s plaćanjem računa svaki mjesec (38 %) i generaciju Z (35 %).
Svrha, kultura tvrtke i osjećaj uključenosti ostaju među radnicima pitanja od najvećeg značaja. Među radnicima koji su izjavili da će vjerojatno promijeniti poslodavca, manje od polovice (47 %) izjavilo je da ih posao ispunjava u usporedbi s 57 % onih koji vjerojatno neće promijeniti poslodavca. Za one koji će vjerojatno promijeniti poslodavca također je osam postotnih bodova manje vjerojatno da mogu biti ono što jesu na poslu za razliku od kolega koji namjeravaju ostati kod svog poslodavca (51 % naspram 59 %), prenosi Profitiraj.hr.
Današnje usporavajuće gospodarstvo stvara radnu snagu kojoj nedostaje novca
Globalno, zaposlenici sve više osjećaju nedostatak novca budući da usporavajuće gospodarstvo i inflatorni pritisci i dalje utječu na njihove novčanike. Udio globalne radne snage koji je rekao da im ostaje novca na kraju mjeseca pao je na 38 %, u odnosu na 47 % prošle godine. Svaki peti radnik (21 %) sada radi na nekoliko radnih mjesta, a 69 % to čini jer im je potreban dodatan prihod. Udio radnika s nekoliko poslova veći je kod generacije Z (30 %) i etničkih manjina (28 %).
Ekonomski pritisak također povećava zahtjeve za povećanjem plaća, pri čemu je udio radnika koji planiraju tražiti povišicu skočio s 35 % na 42 % u usporedbi s prethodnom godinom. Među radnicima koji imaju financijske poteškoće taj se broj popeo na gotovo polovicu (46 %). Bob Moritz, globalni predsjednik PwC-a, kaže:
„Globalna radna snaga podijeljena je u dvije skupine – onu s dragocjenim vještinama koja je spremna nastaviti učiti i onu koja te vještine nema. Utvrdili smo da su pojedinci bez ovih vještina često financijski nesigurniji i nemaju toliko mogućnosti usavršavati se u vještinama važnima za budućnost. U svijetu u kojem su predsjednici uprava svjesni potrebe transformacije svog poslovanja kako bi uspjeli, trebaju kombinirati prednosti tehnologije s planom za otkrivanje talenata svih radnika. Ni u čijem interesu nije da poduzeća jure za istom skupinom kvalificiranih radnika dok ostatak društva zaostaje.”
John Gašparac, partner zadužen za PwC Hrvatska, dodao je:
„U Hrvatskoj se suočavamo s jedinstvenim izazovima koji se tiču radne snage – s nedostatkom kvalificiranih stručnjaka i problemom odljeva mozgova. Svi se trebamo aktivno uključiti u angažiranje talentiranih kadrova, promicati programe usavršavanja i stvoriti privlačno radno okruženje kako bismo zadržali i privukli talente. Osim toga, moramo dati prednost različitosti, jednakosti i uključenosti, njegujući kulturu u kojoj se svi zaposlenici osjećaju cijenjenima i poštovanima. Jedino rješavajući ove izazove i njegujući našu radnu snagu možemo prevladati prepreke.”
Suočeni smo sa zatvorenim krugom negativnih povratnih informacija jer je manja vjerojatnost da će se radnici s manje novca odlučiti za usavršavanje
Radnici koji imaju financijskih poteškoća također su manje sposobni odgovoriti na izazove budućnosti, uključujući potrebu razvoja novih vještina i prilagodbu sve većoj prisutnosti umjetne inteligencije. U usporedbi s radnicima koji bezbrižno mogu plaćati svoje račune, za one koji s time imaju poteškoća ili svoje račune ne mogu platiti, vjerojatnost da će aktivno tražiti prilike za razvoj novih vještina manja je za 12 postotnih bodova (62 % naspram 50 %). Slično tome, vjerojatnije je da će radnici s većom financijskom sigurnošću tražiti povratne informacije na poslu i koristiti ih za poboljšanje svog radnog učinka (57 %) od onih s financijskim poteškoćama (45 %).
Više od jedne trećine (37 %) radnika koji se nalaze u boljoj financijskoj situaciji kaže da će umjetna inteligencija poboljšati njihovu produktivnost u odnosu na one radnike kojima financijski ne ide dobro (24 %). Oni radnici koji su u boljoj financijskoj situaciji također misle da će umjetna inteligencija stvoriti nove prilike za radna mjesta (24 % naspram 19 %). Oni su manje skloni misliti da će to na negativan način izmijeniti prirodu njihovog posla (13 % naspram 18 %).
Kvalificirani radnici su optimističniji
Nasuprot tome, kvalificirani se radnici s većim povjerenjem suočavaju s ekonomskim i radnim okruženjem koje se brzo mijenja.
Radnici čiji posao zahtijeva posebne vještine skloniji su predviđanju nadolazećih promjena. Više od polovice (51 %) kaže da će se vještine koje njihov posao zahtijeva značajno promijeniti u sljedećih pet godina, u usporedbi sa samo 15 % zaposlenika koji nisu specijalizirani za određeno područje. Otprilike dvije trećine je uvjereno da će im poslodavac pomoći u razvoju digitalnih, analitičkih i vještina suradnje koje će im biti potrebne. Međutim, taj broj pada na ispod polovice za one koji trenutačno ne obavljaju poslove koji zahtijevaju specijalizaciju.
Naslijeđene prakse zapošljavanja narušavaju povjerenje u mobilnost zaposlenika
Na konkurentnom tržištu rada poslodavcima promiču vrijedni talentirani stručnjaci zbog staromodnog pristupa zapošljavanju i razvoju zaposlenika. Više od jedne trećine (35 %) radnika sa specijaliziranim vještinama donekle se ili u potpunosti slaže da su propustili prilike za zapošljavanje jer ne poznaju prave ljude.
U međuvremenu, više od jedne trećine (35 %) radnika kaže da ima vještine koje se ne daju iščitati iz njihovih životopisa ili radnog iskustva, što ukazuje na to da tvrtke možda zanemaruju stručnjake unutar svojih redova. Nedavno istraživanje koje je objavio Svjetski ekonomski forum u suradnji s PwC-om pokazalo je da bi se stvaranjem tržišta rada koja najveći naglasak stavljaju na vještine moglo otvoriti 100 milijuna radnih mjesta diljem svijeta.
Bhushan Sethi, direktor iz Strategy& za PwC SAD, kazao je:
„Uz stalnu ekonomsku neizvjesnost, vidimo globalnu radnu snagu koja želi veću plaću i veći smisao u svom radu. Rješavanje ovih pitanja bit će od ključne važnosti s obzirom na to da lideri nastoje transformirati radna mjesta omogućujući redefiniranje svojih poslovnih modela, profitabilan rast i otvaranje radnih mjesta. Ključni dio ovog plana transformacije uključuje pristup alternativnim kategorijama stručnjaka kroz pristup zapošljavanju s naglaskom na vještine kako bi se riješio današnji manjak vještina i radne snage. Ocjenjivanje i usavršavanje ljudi na temelju onoga što mogu učiniti u budućnosti, a ne samo onoga što su pokazali u prošlosti, može donijeti održive ekonomske, poslovne i društvene rezultate.”
Poslodavci imaju ključnu ulogu u zadržavanju zaposlenika
PwC-ovo istraživanje mišljenja predsjednika uprava iz 2023. godine pokazalo je da četiri od deset predsjednika uprava smatra da njihova tvrtka neće preživjeti više od deset godina bez transformacije. U istraživanju Hopes & Fears, radna snaga je po tom pitanju malo optimističnija, s istoznačnom brojkom od 33 %. S druge strane, među mlađim generacijama pesimizam je porastao do 40 %. Povjerenje u dugoročnu poslovnu dugovječnost također je ključno za zadržavanje radne snage. Za radnike koji vjeruju da njihova tvrtka neće preživjeti još deset godina sadašnjim načinom poslovanja dvostruko je veća vjerojatnost da će je napustiti u sljedećih 12 mjeseci (43 % navodi da će vjerojatno otići naspram 19 % radnika koji vjeruju da će njihova tvrtka preživjeti dulje od desetljeća).
Pete Brown, globalni voditelj usluga za ljude i organizacije iz PwC-a UK, kazao je:
„Predsjednici su uprava svugdje i stalno svjesni da moraju redefinirati svoje poslovanje kako bi preživjeli sljedeći izazov. Vidimo je da je više nego ikada potrebno vodstvo kako bi se zadržali stručnjaci, a istovremeno zapošljavajući one koji imaju osobne vještine nužne u prevladavanju bilo kakvih izazova. Uprave organizacija moraju već sada slušati svoje ljude ako žele stvoriti održivu radnu snagu za budućnost.”
Mlađe generacije optimističnije su u pogledu utjecaja umjetne inteligencije na njihove karijere
Više od polovice (52 %) zaposlenika na globalnoj razini u sljedećih pet godina očekuje pozitivan utjecaj umjetne inteligencije na njihovu karijeru, a gotovo trećina (31 %) smatra da će ona povećati njihovu produktivnost/učinkovitost na poslu. Mnogi radnici također vide umjetnu inteligenciju kao priliku za učenje novih vještina (27 %).
Istraživanje također otkriva velike demografske razlike u stavovima zaposlenika prema umjetnoj inteligenciji. Od svih utjecaja navedenih u istraživanju, mlađe generacije znatno su sklonije očekivati da će umjetna inteligencija utjecati na njihove karijere, kako pozitivno tako i negativno, dok malo više od jedne trećine (34 %) baby boomera smatra da umjetna inteligencija neće utjecati na njihove karijere, a samo 14 % generacije Z i 17% milenijalaca tog je mišljenja.