Temelje se na vještinama deeper learninga (kritičko razmišljanje, problem solving i timski rad) i sastoje se od kombinacije mekih vještina (interakcija, timski rad, obrada informacija i upravljanje ljudima) i tehničkih vještina.
Pet godina unatrag više se ulagalo u razvoj tehničkih vještina i veća vrijednost se pridavala tehničkim znanjima. Danas se pri selekciji kandidata, stavlja veći naglasak na osobnost, karakter, komunikaciju, srdačnost, socijalne vještine. To je svakako teže procijeniti nego primjerice, računovodstveno znanje i zbog toga firme imaju više razina upoznavanja kandidata, a ključni su i intervjui uživo, za portal women in adria piše HR managerica Ana Talajić.
Pandemija potaknula razvoj mekih vještina
Kod razvoja zaposlenika sve više se vodi briga o tome da razvoj mekih vještina prati tehničko usavršavanje, a na raznim evaluacijama kod odluka o promaknuću razgovara se o razini profesionalnosti, integritetu, komunikacijskim vještinama, radnoj etici, fleksibilnosti, poštivanju rokova, fokusiranosti na zadatke, organiziranosti, timskom radu, građenju i održavanju odnosa s klijentima, upravljanju vremenom i slično. S napredovanjem u karijeri, tehničke vještine, koje se mogu delegirati, sve su manje važne, dok meke vještine i dalje igraju najveću ulogu u ostvarivanju uspjeha.
Radno okruženje se naglo promijenilo uslijed pandemije, situacija je od managementa zahtijevala visoku razinu prilagodljivosti i prihvaćanja promjena, efikasno nošenje sa stresom, kako osobnog, tako i u timu. U tim situacijama je važnost posjedovanja mekih vještina došla do izražaja što nas je i potaknulo na više educiranja o temama poput upravljanja stresom, brige o sebi, samoregulacija, upravljanje timom, učinkovita komunikacija.
Možemo reći da smo napokon prepoznali važnost mekih vještina. Trebala nam je kriza kako bi izmjerili svoje sposobnosti nošenja s neizvjesnosti, upravljanja cijelim nizom odnosa i privatno i poslovno.
Što žele zaposlenici, a što poslodavci?
Danas zaposlenici traže više od samog posla, traže experience. Procjenjuju poslodavca kroz selekciju, zapošljavanje, onboarding, radnu atmosferu. Ne radi se više samo o iznosu plaće, već i o iskustvu koje imaju kroz poslovne procese poslodavca. Puno lakše se odlučuju na promjenu. Posao više nije popis zadataka koje treba obaviti tijekom osmosatnog radnog vremena i otići kući, važni su međuljudski odnosi, komunikacija s timom, s nadređenim, zajedničke aktivnosti, rješavanje konflikata, suradnja unatoč različitosti.
Poslodavci traže ljude koji će unijeti pozitivan stav u ured. Oni žele zaposlenike koji će biti prijateljski nastrojeni prema drugima, željni rada i općenito zadovoljni poslom. Veliki je izazov biti u stanju održavati stvari pozitivnima ako se radi o brzom radnom okruženju s visokim stresom. Stoga već na fakultetima treba omogućiti studentima rad na mekim vještinama, vježbanju poslovnog okruženja kako bi bili konkurentni i spremni za tržište rada.
Sve češće se čuje u poslovnim okruženjima: „Ah ovi mladi danas, osjetljivi su, ništa im ne smiješ reći, ne znaju ni razgovarati kako treba.“ U obranu mlađih generacija, sami se nisu mogli pripremiti na ono što ih čeka. Većinom uče komunicirati preko društvenih mreža, nemaju gdje steći osnovne socijalne vještine poput prakse čvrstog rukovanja ili kontakta očima za vrijeme razgovora, nemaju iskustvo povratne informacije u grupnim interakcijama. Studentske udruge sve češće traže poslodavce, partnere koji bi im prenosili znanja iz područja mekih vještina.
Vidljive su i promjene u percepciji odjela ljudskih resursa. Kadrovska tzv. prijašnji ljudski resursi, postaju zaseban odjel, a mjesto u organizacijskoj strukturi dobiva People&Culture koji brine o razvoju mekih vještina kod zaposlenika, pronalazi odgovore na pitanja kako najbolje motivirati svoje zaposlenike, kako stvoriti atraktivnije radno okruženje i osnažiti zaposlenike da daju sve od sebe.
Kako izgledaju vještine 21. stoljeća?
Prije 10 godina za napredovanje u karijeri ključne su bile tehničke vještine, tj. učenje o određenom poslu. Tehničke vještine se lako definiraju i mjerljive su, uključuju tehničko usavršavanje i stručne kvalifikacije.
Ostale nice to have vještine bile su: usmena komunikacija, organiziranje i vrednovanje informacija te rješavanje složenih problema.
Vještine 21. stoljeća temelje se na vještinama deeper learninga (kritičko razmišljanje, problem solving i timski rad) i sastoje se od kombinacije mekih vještina (interakcija, timski rad, obrada informacija i upravljanje ljudima) i tehničkih vještina.
Što sve to znači za managere?
S razvojem umjetne inteligencije, doći će do redefiniranja postojećih radnih mjesta zbog promjene potreba u samoj organizaciji. HR tehnologija managerima olakšava upravljanje procesima poput planiranja, odobravanja raznih izvješća, praćenje izvršenja taskova, davanja feedbacka na projekte.
Istraživanja pokazuju da će do 65% managerskih zadataka biti automatizirano do 2025. To će zasigurno utjecati na strukturu managerskog posla, upravljanje zadacima će zamijeniti upravljanje iskustvom zaposlenika – experience koji smo već spomenuli. Radi se o upravljanju razvojem karijere zaposlenika, utjecaja posla na njihove živote i njihov odnos s organizacijom u cjelini. Bit će potrebno osnaživanje managera posebno u području emocionalne inteligencije kroz treninge komunikacije, prevladavanja izazova, oslobađanja od stresa i upravljanja konfliktima.
Najvažnije će biti one meke vještine koje se ne mogu automatizirati i koje smo zapostavili u eri digitalnog napretka: sposobnost uvjerljive komunikacije, story telling, razumijevanje konteksta, sposobnost prepoznavanja emocija i djelovanje u skladu sa situacijom, sposobnost moralnog rasuđivanja. Radi se zapravo o jednostavnim ljudskim vještinama.
Izvor: women in adria