U Hrvatskoj stasa generacija lidera za 21. stoljeće. Generacija rođena od 1965. do 1975. godine polako dolazi na vodeće položaje hrvatskih kompanija, postaje vrh hrvatskog poduzetništva i ulazi u elitne akademije i političke krugove.
No, kako je ta generacija do toga došla? Uglavnom teško, jer na tuđim pogreškama nije mogla učiti.
Prema riječima Alana Žepeca, executive coacha i trenera, direktori starije generacije radili su posao na nekim drugim osnovama. Bilo je tu neke tržišne ekonomije, ali u tragovima. "Gdje su one marže kada su se cijene dogovarale za stolom, a rokovi za šankom?"
Danas za to najčešće nemamo vremena. Danas ugovore potpisujemo e-mailom, kavu pijemo preko skypea, tulumarimo putem facebooka itd. Mi smo nova generacija koja u Hrvatskoj nije mogla naći prave uzore stasale na tržišnoj ekonomiji, ali smo generacija koja je proživjela privatizaciju te gledala kako se razvija dioničarstvo.
"Emocionalna inteligencija će našim liderima omogućiti da razumiju sebe, svoje kvalitete i svoje nedostatke, da shvate svoje obrasce i navike", rekao je Žepec.
Dodao je da ako znaju sa sobom, znat će i s drugima jer osoba koja je spremna kritično pogledati sebe, u stanju je prihvatiti i druge.
Takav lider tada može razvijati i voditi druge ljude jer to prolazi svakodnevno sa samim sobom.
Duhovno inteligentni lideri u stanju su vidjeti širu sliku, imaju vizije koje nadahnjuju, odlučuju se za poteze koji iznenađuju, često idu suprotno od uobičajene struje i u najvećem broju slučajeva pokaže se da je to upravo ono što nam treba.
Takvi lideri, stručni te emocionalni i duhovno inteligentni, naša su garancija za budućnost. (A.T.)
Izvor:
manager.hr
