Postići zajednički dogovor među pripadnicima različitih generacija nije jednostavno, a pogotovo unutar organizacija.
Profesorica na poslovnoj školi Instituto de Empresa u Madridu, Christina Simón analizirala je 4 generacije radnika koje trenutačno čine današnju globalnu radnu snagu.
Ona je također iznijela i neke naputke uz čiju bi se primjenu mogla osigurati neometana suradnja svih generacija radnika te uspješno suzbile generacijske razlike.
Iako postoje razlike među zemljama, Simón navodi da je sve generacije radnika moguće raspodijeliti u 4 skupine:
1. Tradicionalni radnici (rođeni prije 1946.)
Oni cijene lojalnost i disciplinu te autoritete i hijerarhijsku raspodjelu. Ova je generacija zaposlenika odigrala ključnu ulogu u svojim kompanijama za vrijeme jakog gospodarskog razvoja, a s obzirom da su odrastali u oskudici cijene jednostavnost. Zalažu se za socijalnu pravdu i blagostanje.
2. Baby boomeri (rođeni između 1946. i 1960.)
Na tržište rada su se uključivali u kritičnom trenutku, tj. sredinom 60-ih i krajem 70-ih godina, kada je većina europskih gospodarstava već bila uznapredovala, što je dovelo do značajnog poslovnog uspjeha ove generacije radnika. Trenutno se većina ove generacije nalazi na vodećim pozicijama unutar kompanija, a karakterizira ih visoka doza radoholizma te ih se može smatrati začetnicima yuppiea i pionirima mnogih drugih fenomena poput hippie pokreta, feminizma...
3. Generacija X (rođeni između 1961. i 1979.)
Pripadnici ove generacije imaju najbolje akademsko obrazovanje i radno iskustvo u povijesti. Glavna im je značajka odmicanje od, do tada tradicionalnih okvira ponašanja, poput uspostavljanja neformalnog poslovnog okruženja te uspostave fleksibilnije strukture poslovanja. Upravo zbog toga, može ih nazvati pionirima fleksibilnosti i mirenja. Ova je generacija bogata po broju poduzetnika koji su svoje osobne interese odlučili ostvariti izvan okvira velikih organizacija te su krenuli u ostvarenje svojih poslovnih ambicija.
4. Generacija Y (rođeni nakon 1980.)
Ova generacija zaposlenika prva je u povijesti čiji je cijeli dosadašnji život popraćen razvojem informacijskih tehnologija. Zbog toga im nije jednostavno zamisliti svijet bez tehnologije. Međutim, ova generacija želi više samostalnosti od bilo koje druge te žele samostalno donositi odluke i stvarati zaključke. Osobne interese također izdižu iznad onih društvenih ili korporativnih. Oni, kao i generacija X za sada imaju manji društveni utjecaj s obzirom da su tek nedavno definirani i još nedovoljno analizirani.
Što se tiče ponašanja u poslovnom okruženju tradicionalne radnike pokreće lojalnost te su disciplinirani. Za razliku od njih, baby boomeri su optimističniji i više orijentirani samomotivaciji, dok generacija X ima najmanje povjerenja u organizacije i teži ravnoteži i fleksibilnosti.
Konačno, generaciju Y krasi manjak lojalnosti prema ostalima te u najvećoj mjeri doprinose intenziviranju odnosa sa suradnicima i nadređenima. Za razliku od ostalih, ova generacija teži brzom razvoju i napretku zbog čega često mijenjaju poslove čim im se ukaže bolja prilika.
Christina Simón smatra da će one organizacije koje su svjesne potrebe pronalaska "zajedničkog generacijskog jezika", početi razvijati nove pristupe u upravljanju ljudskim resursima te znati kako se suočiti s "ovisnošću" generacije Y o tehnologijama, što će implementirati u regrutacijske procese. Nadalje, ona ističe da je itekako potrebno:
Forbes
